Otprilike jedan od sto ljudi ne mari o tome što drugi misle o njemu. Te ljude je teško uočiti. Obično su fizički zdravi i često iznadprosječno inteligentni. Ipak, riječima jednog psihijatra, lažu bez grižnje savjesti, varaju, kradu i bezbrižno krše sve moguće norme društvenog ponašanja kad god im to odgovara. Nije ih briga za tuđu patnju, nemaju kajanja kada ih uhvate i dodijeljene kazne ih malo ili nimalo promijene. Zovu se psihopati. Psihopatova prijetvorna, manipulativna i neosjetljiva priroda oprema ga da živi kao „bubreg u loju“. Psihopatov nedostatak je u empatiji, a ne razlogu. Oni razumiju moralnost, ali su imuni na tuđe osjećaje. Nema puno mjesta za psihopate jer kad bi ih bilo više, ne bi imali koga pljačkati. Evolucionistički biolozi nazivaju ovo frekventna ovisnost: to znači što je osobina rjeđa, to se više isplati. Ovo ide na ruku kada rijetka osobina postane sve učestalija, što reducira prednost osobe koja je posjeduje. Učinak je držati višestruke osobine u ravnoteži. Spol je jedan primjer frekventne ovisnosti: kada bi muški rod bio češći od ženskog, imali bi manje šanse naći para, tako bi se isplatilo imati ženske potomke, što bi gurnulo omjer spolova nazad prema jednakosti. Slično, matematički modeli predlažu da je antisocijalno ponašanje dovoljno rijetko da bi moglo napredovati. Neki ljudi su psihopati, a neki su sveci koji nikada ne bi učinili lošu stvar. Većina nas je negdje u sredini. Imamo predispoziciju da surađujemo, ali nesvjesno ili svjesno, također težimo dobrobitima varanja kad se radi o mogućnosti posljedica ako nas uhvate. Briga za vlastitu reputaciju je jedino što ljude gura prema spektru svetog.

Dva nedavna skandala ilustriraju ovo. Godine 2009. zahtjevi za naknadu troškova članova britanskog parlamenta objavljeni su po prvi put. Ovo je otkrilo neke od stvari koje je britanska javnost kupila svojim političarima. Tadašnja ministrica unutarnjih poslova Jacqui Smith tražila je i dobila više od 150 000 funti za namještanje druge kuće svime, od dva wide-screen televizora do sanitarija i, što je najgore, dva plati-po-gledanju porno filma koja je pogledao njen suprug. Konzervativni član parlamenta Douglas Hogg podnio je listu troškova za svoje seosko imanje što je uključivalo 2200 funti za čišćenje jarka. Također je dobio 2,99 funti za vreće za smeće! Političari vjerojatno nisu pohlepniji od drugih Britanaca. Problem je što su članovi parlamenta mislili da su njihovi zahtjevi tajni – i borili su se da ih takvima održe – tako da je kratkoročni osobni interes prevladao glas reputacije. Kako je većina njihovih kolega činila istu stvar – više od polovine članova parlamenta daje pretjerane zahtjeve za naknadu troškova – činilo se da nema rizika.

Pogledajte video:

Izvor: funkymem.com