Svatko teži mjestu na kojem se osjeća dobro..dimenziji u kojoj je "u svom elementu"

Ponekad je ta dimenzija duhovna, ponekad je to fizičko okružje.....

Međutim, čak i fizičko je okružje sazdano od različitih energija...od spektra boja, zvukova..etera....

Dakle ovaj je svijet zapravo medij preklapanja, vidljivog i nevidljivog, materijalnog i eteričnog...medij neprestane mjene....iščekivanja..odlazaka i dolazaka...

I zato je svaki odlazak potrebno slaviti....kao i svaki dolazak.....

Jer sve ima svoju svrhu i svoj slijed....

Sami smo birali itinerare kojima sad ponekad zbunjeni koračamo, letimo, ponekad brzi poput najbržeg konja, poletni poput vjetra, a ponekad sporo poput puža, i otužno poput kakve pokisle vrane...

Vrijeme je tek privid....magla što prekriva proljetne rascvjetane krošnje....koprena satkana sa ciljem da izvježba i izoštri naša osjetila....

Sjenke što se šuljaju ponekad poprime oblik demona, pa reže kao tasmanijski vragovi, kao mačke u veljači....i one imaju svoju svrhu i smisao...ali same nisu svrha...

Svrha je zapravo nešto vrlo individualno..svatko ima svoj put...na kojem je važno jedino slušati svoje srce, ponekad malo um..i činjenicu da je svatko od nas, pa i oni "drugi"-satkani od svjetla....od neizmjerne ljubavi...

Stvoreni od svjetla da budemo svjetlo, svijetlimo, dajemo svjetlo, i stvaramo novo svjetlo....

Čak su i sjenke svjetlo samo....doduše pomalo obojano, ali svjetlo....

I sjenke su dio nas....i one nas vole, kao što mi trebamo zavoljeti njih...

I u suštini zar ne težimo svi spojiti se s izvorom? sa sve-mirom?

a ako je sve što je ikad postojalo poteklo s istog izvora, čemu strah?

jer to znači da su s istog izvora potekle sve religije, sve sekte, sve bolesti, svi lijekovi, sva dobra, sve zločestoće...

i sve je prožeto istom niti....sve je to bezbroj naličja istog lica...

i svako od nas je i bog i demon istodobno....

i svatko od nas upravo sam nosi lijek za svoju bolest u sebi....