Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član bglavac

Upisao:

bglavac

OBJAVLJENO:

PROČITANO

1050

PUTA

BUDUĆNOST BRAKA

BUDUĆNOST BRAKA
Institucija braka prolazi kroz velike promjene, ima li brak budućnost, saznajte više.

Institucija braka u zadnje vrijeme doživljava više promjena nego što ih je doživjela unazad nekoliko tisućljeća. Prema riječima nekih stručnjaka, te promjene su najizražajnije unazad 30 godina. Naravno da takve promjene ostavljaju određene posljedice na sam brak. Prije nego što se razmotre razlozi koji dovode do ovakvih promjena, poželjno je naglasiti da se mnogo toga promijenilo kroz povijest vezano uz ovu tematiku. Ne treba posebno niti spominjati da je prva promjena koja je uslijedila ona vezana uz razlog stupanja u brak s nekim. Opće je poznato da su nekad ti razlozi bili izrazito političke i ekonomske prirode. Isto tako, nekada su žene bile podređene glavi kuće, točnije muškarcu za kojeg su se udale. Danas je situacija znatno drugačija. Sloboda izbora je ono što uzima i ima  prevagu u odlučivanju pri odabiru partnera, pa čak i u obliku zajednice u koju će dvoje ljudi stupiti. Pritom,  i muškarac i žena imaju jednaka prava. Svima su jasne promjene koje su uslijedile, no, novi oblici funkcioniranja dvoje ljudi u zajednici sa sobom donose i nove probleme. Josip Janković, profesor na Studijskom centru za socijalni rad, smatra sljedeće: "Uzroci nestabilnosti braka i loše kvalitete bračnih odnosa leže samo dijelom u motivima sklapanja braka i faze emocionalnih odnosa", te dodaje: "Tu je i niz drugih uzroka kao što su nedovoljno poznavanje partnera, brojne moguće razlike u mentalitetu, sustavu vrijednosti, stilu života, očekivanjima partnera od braka, obitelji i života uopće. Uz to sve češće postaje uzrokom bračne disolucije pomanjkanje socijalnih, poglavito komunikacijskih i bračnih vještina. Razlog tome su promjene u obiteljskom načinu života." Prema profesoru Jankoviću, prije ulaska u brak priprema za njega u zadružnim obiteljima tekla je spontano pa tadašnjim ljudima nimalo nije bilo teško pokoravati se vrlo rigidnom sustavu pravila ponašanja, odnosa i subordinacije, jer je sustav vrijednosti trajao više od tisuću godina. "Izostanak ovakve pripreme za brak društvo, uglavnom, nije zamijenilo drugim učinkovitim oblicima i posljedice su očite", naglašava prof. Janković.

Iako su nekada problemi vezani uz odnose muškaraca i žena te njihov zajednički život bili prilično strogog karaktera,  današnja bračna situacija nudi i svoj spektar problema. Dok su nekada mnoga djeca bila napuštena, iz razloga koji nisu dopuštali brigu za istu tu djecu, danas ti razlozi nemaju nikakvu snagu. Međutim, današnja institucija braka donosi nove izazove. Primjerice, ulaganja roditelja u djecu danas su iznimno velika. S druge strane, roditelj koji nije u mogućnosti u tako velikoj mjeri uložiti u svoje dijete, tj. ako mu promiče zadovoljavanje djetetovih potreba u potpunosti, potencijalno od njega može stvoriti budućeg roditelja koji će biti zatvoren u svoj svijet što može ostaviti određene posljedice na odgoj njegove djece. Isto tako, budući da brakovi u dalekoj prošlosti nisu za cilj imali intimno povezivanje partnera, danas je ta potreba iznimno naglašena, a ponekad čak i pogubna za brak. Partneri žive prema visokim očekivanjima koja gaje prema braku. Ako ta očekivanja nisu ispunjena, partneri se ne osjećaju ugodno što ponekad može dovesti do razvoda braka. Očigledno je da su se potrebe partnera u njihovom zajedničkom životu promijenile, te da ako se ne dosegnu iznimno visoki ideali to dovodi do problema. Koliko nezadovoljavanje visokih očekivanja i ideala doprinosi problemima u braku, objašnjava i sam prof. Janković: "Očekivanja su sve veća, a spremnost na napore, ulaganje vlastitih sposobnosti, snaga, kreativnosti i tolerancije sve je manja. A bez ulaganja nema ni adekvatnog vrednovanja odnosa", te nastavlja: "Partnerstvo se često pretvara u arenu u kojoj do nedavno međusobno silno očarani partneri nastoje svim sredstvima postići svoju dominaciju, iskoristiti onog drugog, dokazivati se na posve krivi način, jer nisu pripremljeni za brak, o roditeljstvu da i ne govorim, a ne žele učiti, raditi na sebi, na svom i partnerskom rastu i razvoju što bi im donijelo trajnu i jedinu pravu sreću, umjesto iscrpljivanja u uzaludnoj i za oboje tragičnoj borbi. Za čudo potencijalni i već realizirani roditelji misle da sve znaju o roditeljstvu i da ih tu nema tko ni što učiti, ma da će ići u autoškolu da bi dobili vozačku dozvolu, na zanat da bi postali postolari ili limari, jer je normalno da te poslove treba naučiti. Kao da je stvoriti i izgraditi čovjeka lakše nego napraviti cipelu, oluk i slično!"  A kako se takva situacija može odraziti na budućnost institucije braka? "Takva se situacija već odražava na brak i to ne samo na njegovu kvalitetu nego i trajanje. Stope razvoda u svijetu stalno rastu. Engleska je još 1996. godine imala stopu razvoda od 44,8 % od broja sklopljenih, prema kuda idu i druge zemlje - Austrija i Češka 2000. godine imale su stopu razvoda od 43%, a Danska 45%, Finska 51%, Švedska 55%. U Hrvatskoj je ta stopa 2006. godine bila 22,06 % što je značajno manje ali je i  ona u stalnom porastu", navodi prof. Janković. Budući da je danas dugovječnost bračne strukture na nestabilnim nogama, dolazi do novih pojava, u kategoriji odnosa, u društvu. Prof. Janković tu pojavu objašnjava sljedećim riječima: "U korak s brojem razvoda raste broj rekomponiranih brakova. Nakon razvoda bivši supružnici ne ostaju sami nego ponovo ulaze u brak s novim partnerima i sklapaju  takozvani "rekomponirani" brak. U Engleskoj je 1961. godine broj sklopljenih brakova u kojima je za jednog ili oboje partnera to bio drugi brak bilo 15% , a 1996. godine čak 41%! Nevjerojatno, u svakom slučaju neočekivano visoka stopa drugih, trećih...brakova! Kamo to vodi? Vodi nas nečemu što se ne primjećuje ili ne želi vidjeti a to je poligamija - sukcesivna", te ističe: "U kulturi koja ne prihvaća poligamiju, misleći na nju prvenstveno kao na simultanu, sve se više pretvara u svojevrsnu poligamnu kulturu i odgovarajuća društva u kojima je taj oblik poligamije i pravno priznat. Je li to dobro ili loše kao pojava mišljenja su različita. Katolički, pa ni kršćanski moral uopće to ne dopušta koliko znam, ali pozitivno pravo da."

U potrazi za zlatnim godinama bračnog života kroz povijest ne može se naići na takav period, pa i prof. Janković ima svoje mišljenje. "O tome je teško govoriti s punom sigurnošću. Savršenog braka vjerojatno nema, već samim time što ništa što je vezano za čovjeka ne može biti savršeno. Ima primjera izoliranih oblika brakova ili u izoliranim sredinama gdje su sustavi vrijednosti bili usklađeni s prirodom čovjeka i njegovim potrebama te njihovim zadovoljavanjem, ali poznavajući prirodu ljudi do savršenstva je teško doći. Naravno u svim sredinama ima i primjera dobrih, čak izvrsnih brakova ali to su primjeri...", tvrdi prof. Janković. Međutim, prof. Janković budućnost institucije braka vidi u vrlo pozitivnom svijetlu. Kao što i sam kaže: "Vjerujem da to vrijeme tek dolazi jer čovjek sve više zna i o sebi samom, postepeno eliminira zablude o svojoj prirodi, osobinama spolova i njihovoj međusobnoj interakciji, sve je svjesniji kako se treba pripremati za partnerstvo, ali i roditeljstvo, pa vjerujem da neke buduće generacije čeka sustavnija i kvalitetnija priprema za brak i kvalitetniji bračni život ispunjen međusobnom podrškom, stalnim zajedničkim rastom, razvojem, napredovanjem i tako postignutim skladom što dugoročno omogućava i postizanje bračne te roditeljske kompetencije pa i zajedničke sreće koja će trajati duže od zaljubljenosti. Kod toga ne treba očekivati da među partnerima neće biti neslaganja pa i sukoba, ali će sve to dobro pripremljenim partnerima poslužiti za novi napredak umjesto za regres kako to sada najčešće biva." Moguća nostalgija za brakovima koji su postojali u prošlosti često nema realnu osnovu. Tako barem tvrde stručnjaci. Prije svega tu činjenicu opravdavaju sami razlozi sklapanja brakova u prošlosti. Čežnja za nekadašnjim romantičnim konotacijama brakova blijedi kad se uzme u obzir da su u njihovoj podlozi bili razlozi, već spomenute, ekonomske i političke prirode. U tom pogledu, romantika prije nije bila prioritet za sklapanje braka. Kad se obrati pozornost na rigidnu strukturu nekadašnjih brakova, baziranu na muškoj dominaciji i ženskoj podređenosti, stručnjaci naglašavaju da sve postaje još manje romantično. Tek prije 200 godina uvriježilo se vjerovanje da mladi ljudi trebaju sami odlučivati o izboru bračnog partnera te da pritom veliku ulogu treba imati ljubav i obostrana privlačnost. Ovo vjerovanje formiralo se na području Zapadne Europe i Amerike. No, još pedesetih godina prošlog stoljeća postojale su knjige s bračnim savjetima u kojima se ženama savjetovalo da se ponašaju glupo, bespomoćno i dopuste svom mužu da bude šef. To su bile pedesete. Od tada do danas se dogodilo mnoštvo promjena.

Svaki period obiteljskog i bračnog života kroz povijest imao je svoje plusove i minuse. Stoga, stručnjaci cijelu priču oko promjene koja se događa na ovom segmentu okreću na prihvaćanje sadašnje situacije i prilagođavanje novonastalim uvjetima koje ta nova situacija donosi. "Sve je više razvoda, "rekomponiranih" brakova, jednoroditeljskih obitelji, koje su često najsiromašniji i najrizičniji dio društva za razvoj svih oblika patologije i ljudske patnje. U SAD-u 90% samohranih majki su tinejdžerke koje žive ispod granice siromaštva i istovremeno čine preko 50% svih obitelji koje žive ispod granice siromaštva u SAD", ističe prof. Janković, dodajući: "Zatim, tu su pitanja vezana uz komune ostale iz vremena pokreta "djece cvijeća", squotere, istospolne brakove i njihovu legalizaciju, koju je moguće gledati kao konačno ostvarenu senzibilizaciju za prihvaćanje različitosti i osvještavanje pojedinih naprednih društava, kao znak nastupajuće dekadencije zapadne civilizacije koja dolazi u vrijeme svog zalaska nakon svih uspjeha i vrhunaca koje je postigla, dosegla, osvojila ili kao nasljeđem uvjetovanu usmjerenost, kako neka novija istraživanja, koja traže potvrdu u provjeri još novijih, izvještavaju, kao i zahtjeva za legalizaciju brakova s kućnim ljubimcima, registriranja stranaka pedofila i slična. Svakako, svi ti procesi vezani uz obitelj zanimljivo su područje projiciranja stanja zapadnog društva i postignutoj razini na njegovoj spirali razvoja ili regresa." Na pitanje što je dovelo do te transformacije, prof. Janković odgovara: "Sve te promjene rezultat su tijeka razvoja ljudskog društva, civilizacije i njenog napretka koji je zbog vrlo različitih procesa, sve češće uvjetovanih više logikom kapitala nego općeg dobra, nekada pozitivan, a nekada drastično negativan. Uvjeti u kojima čovjek živi u svom okolišu u što treba uvrstiti kompletan okoliš od bližnjih, članova obitelji, do ozonskog omotača planete Zemlje, ali i njegova, čovjekova, priroda koju se često nastoji zanemariti, sakriti, prikazati drugačijom nego što jeste, činitelji su procesa na svim razinama mikro, mezo i makro."

49% parova u jednakoj mjeri brine za svoju djecu

Za razliku od situacije u prošlosti, žene danas imaju mogućnost ekonomske neovisnosti. S druge strane, potreba za ženom kućanicom danas polako nestaje. Sve veću pozornost mnogih, kako žena tako i muškaraca, privlači razvijanje privatnog života mimo onog obiteljskog. Kako se sve veća potreba za privatnim životom odražava na obiteljski život? "S jedne strane čovjek teži individualnosti, za potpunom slobodom, a s druge ne može bez drugih ljudi. Čovjek je društveno biće i to nije fraza! Čovjek ne može ni biološki, a još manje socijalno, postati čovjekom, preživjeti, rasti, razvijati se, sazrijevati, postići svoje ciljeve, bez drugih ljudi. Izolacija u konačnici znači zastoj, regres i patologiju", tvrdi prof. Janković, te ističe: "Dakle, očito je da tek u ravnoteži individualnog i partnerskog, obiteljskog, odnosno kolektivnog, leži postignuće stanja koje čovjeku omogućuje kvalitetan, zdrav i sretan život. No, da bi to ljudi mogli postići moraju biti svjesni tog uvjeta, načina kako da budu zajedno, a da zbog toga ne siromaše nego jedni druge stalno obogaćuju, rastu jedan pored drugoga, a ne preko drugoga!" Situacija u svijetu pokazuje da se u odnosu na privatni i obiteljski život, javljaju dvije mogućnosti - ili partneri ne ulaze u bračnu zajednicu ili u nju ulaze, ali pod drugačijim uvjetima. Toj činjenici ide u prilog podatak koji govori da velik broj Amerikanaca živi zajedno ma da nisu u braku. Neki čak smatraju da potreba za privatnim životom predstavlja jedan od razloga koji dovodi do razvoda braka. Međutim, prof. Janković ne misli tako. Prema njegovim riječima to nije razlog razvoda brakova, jer u tom slučaju ne bi bilo toliko rekomponiranih brakova. "Očito je da čovjeku treba brak i obitelj, a razvodi su posljedica nepripremljenosti ljudi za život u društvu s partnerom i kada prođe zaljubljenost, ali i njegove prirode koja ga tjera u stalnu potragu za novim", tvrdi prof. Janković. Budući da u svijetu postoji sve više razvoda brakova, postavlja se pitanje: gubi li institucija braka svoju primarnu funkciju ili ju samo mijenja? Isto pitanje postavili smo prof. Jankoviću, na što je on odgovorio sljedeće: "Od šezdesetih pa do osamdesetih godina prošlog stoljeća počelo se slušati "zvona koja zvone" obitelji na odlasku, njenom nestanku, a podaci govore da je obitelj još uvijek tu uvijek ista i uvijek drugačija. Sve je češće jednoroditeljska, ali to ne znači da će takav njezin oblik prevagnuti, a još manje da će obitelj kao biološko društvena pojava nestati", te nastavlja: "Možda je budućnost institucije braka u rekomponiranju - sukcesivnoj poligamiji, ako je čovjek biće koje osim što je selektivno, sklono i promjenama u svim aspektima života, pa i u partnerstvu. Što se tiče funkcije braka on ostaje do daljnjega, bez obzira je li "bračna" ili "vanbračna" zajednica, jer je usklađen s prirodom čovjeka i omogućuje mu zadovoljavanje ključnih bioloških, socijalnih i psiholoških, odnosno emocionalnih potreba."

Dobna granica ulaska u brak se također mijenja. Danas, muškarci u prvi brak ulaze s cca. 30 godina, a žene s cca. 28 godina.  Stručnjaci naglašavaju da ta promjena dovodi do veće obiteljske stabilnosti nakon ulaska u brak te do mogućnosti za vlastito ostvarenje u privatnom životu. Prof. Janković također pozitivno gleda na ovakav pomak u smislu braka. Naime, on smatra da tako partneri ulaze u brak zreliji i s više iskustva, sa spoznajom o tome što stvarno žele, mogu i trebaju, pa je vjerojatnost za uspostavu kvalitetnije bračne zajednice veća. No, izazovi u braku ipak postoje. Danas više nije slučaj da majke žele ostati sa svojom djecom nakon porodiljnog dopusta. Nekoliko istraživanja je pokazalo da žene imaju puno manje želje i motivacije za napuštanjem radnog mjesta i ostankom sa svojom djecom. U prošlosti takvi slučajevi nisu postojali. S druge strane, razvodi, kojima su podložni današnji brakovi, svoje razloge imaju u nepopustljivim stavovima partnera. Naime, istraživanja su pokazala da parovi mogu ući, što se često i dogodi, u tradicionalne spolne uloge nakon rođenja djeteta. Rezultat toga je otpor oba partnera, kako prema ulozi koja im je tradicionalno namijenjena tako i prema promjeni te situacije. Istraživanja pokazuju da razvodu doprinosi i muškarčeva neprilagodljivost ženinom rasporedu, koji uključuje i posao i rad u kući. Problem nastaje stoga što se muškarac dovoljno ne prilagođava ulozi koja mu je namijenjena u kućanstvu, što utječe na ženin dvostruki život.

Da bi današnji oblik institucije braka opstao, mnogi naglašavaju da je potrebno unijeti određene promjene. Rezultati istraživanja na američkom uzorku ispitanika pokazali su da preuzimanje dijela kućanskih poslova i brige za djecu od strane muškarca uvelike poboljšava situaciju u braku i obiteljskom životu. Statistike danas pokazuju da 49% parova u jednakoj mjeri sudjeluju u brizi za svoju djecu, što je znatan pomak od 1985. godine kad je taj postotak iznosio 25%. Osim toga, uravnotežena briga za djecu doprinosi i poboljšanim međusobnim odnosima u braku i u odgoju zdravijih, konstruktivnijih i kvalitetnijih pojedinaca. Postoji još jedan zanimljiv podatak. Prema istraživanju Naomi Gerstel, profesorice sociologije na Sveučilištu Massachusetts i Natalie Sarkisian, asistentice profesora sociologije na Boston Collegeu, neoženjeni parovi i parovi bez djece odvajaju puno više svog vremena za roditelje, rodbinu i prijatelje za razliku od oženjenih parova.

Povećani broj jednoroditeljstva

Nešto dalje od uobičajenih heteroseksualnih brakova, mnogi naglašavaju i činjenicu da se ljudi trebaju prestati ponašati kao da na svijetu postoje isključivo takve vrste odnosa te da jedino takve vrste odnosa nameću svoje obveze partnerima. Prema njima, pozornost se treba obratiti i na jednoroditeljstvo, parove koji žive zajedno, razvedene roditelje te homoseksualne obitelji. Svi ovi oblici partnerstva stvaraju sveukupni dojam o obiteljskom životu u današnjem društvu. Razlog zbog kojeg stručnjaci smatraju da i ovi oblici odnosa trebaju pažnju je taj što isti trebaju podršku u društvu koja će im omogućiti da ispune svoje odgovornosti na zdrav način. Budući da su se vremena promijenila, stručnjaci se zalažu za činjenicu da ljude treba naučiti kako da funkcioniraju u braku i u situaciji ako ne žele stupiti u brak. Gledano iz kuta jednoroditeljstva, prof. Janković ističe sljedeće: "U dogledno vrijeme njihov broj vjerojatno će se povećavati. To je logika koja prati kretanja u pogledu pripremljenosti mladih za partnerstvo (što uključuje i poznavanje područja planiranja obitelji - potomstva), sve veću slobodu kretanja mladih bez obzira na zakonske odredbe  i njihovo sve ranije stupanje u spolne odnose što neminovno dovodi do povećanja broja preranih, najčešće neželjenih, trudnoća, rađanja neželjene djece i stvaranja jednoroditeljskih obitelji čiji broj i kod nas raste - 1971. godine bilo ih je 11,4% od svih obitelji u Hrvatskoj da bi njihov broj 1991. porastao na 18,8% a 2001. 20,6%." Iako postoji mogućnost povećanja broja jednoroditeljstva, ipak ono neće trajati vječno. Ovu činjenicu potvrđuje i prof. Janković  objašnjavajući: "Iako će im se broj neko vrijeme povećavati, nakon toga  će doći do stagnacije i postepenog opadanja jer će u samoj populaciji narasti svijest o poteškoćama koje prate takav oblik obitelji ili će društvo (čitaj politički centri moći) ipak konzultirati struku i pokrenuti svojim mehanizmima neophodnu pripremu za buduće partnerstvo, brak i obitelj i razne oblike pomoći obiteljima u krizi, kako bi se broj takvih obitelji smanjio, a život postojećima učinio lakšim, sigurnijim i humanijim."

Realnost modernih brakova

Značenje rečenice "dok nas smrt ne rastavi" uvelike je promijenilo svoju bit u stvarnosti u odnosu na prošlost. Mogućnost da takva fraza s vremenom stvara, na neki način, konflikt u čovjeku, prof. Janković potkrjepljuje riječima da je zakletva da će se voljeti čitavog svog života sintagma koja ima malo sa stvarnim stanjem stvari. Kao što i sam tvrdi: "U prvom redu emocije su nešto što čovjek ne može kontrolirati kao svoja razmišljanja. One nastaju u najstarijem dijelu mozga koji korteksu nije pod "komandom", te nastaju i nestaju bez našeg dopuštenja. Prema tome sama takva zakletva realno je nemoguća", te dodaje: "Nitko ne može garantirati da će voljeti nekoga ili nešto do kraja života - 20, 30, 40 ili više godina. Pogotovo to prestaje biti realno u suvremenom načinu života i odnosima. No, kao dio rituala lijepo zvuči i partneri najčešće u tim trenucima zaista tako osjećaju, a kada bi bili dobro pripremljeni za kvalitetno partnerstvo i brak te čekali da njihova zaljubljenost prijeđe u zrelu ljubav za takav čin, te kad bi neprestano radili na svom odnosu vjerojatno bi ju mogli daleko češće i realizirati." Prema statističkim podacima, današnji prosječni, nazovimo ga, rok trajanja braka iznosi 11,5 godina, dok bi prema zavjetu danom na vjenčanju taj rok trebao biti minimalno 46 godina, dakle do smrti jednog od partnera. Danas se od braka očekuje da ispuni velik broj emotivnih, seksualnih i osobnih potreba oba partnera. Budući da se kroz život oba partnera mijenjaju, ili barem imaju mogućnost za to, neki tvrde da stupanje u brak pod izjavom "dok nas smrt ne rastavi" stvara ogromnu količinu stresa za oba partnera. Zašto? Promjena kroz koju jedan od partnera prolazi u vlastitom životu ne mora nužno teći paralelno s promjenom drugog partnera, što može dovesti do raskola u mišljenjima, pa i u svemu ostalom.

Postoji još jedno pitanje koje se nameće mnogim parovima. Pa tako, dilema koja se javlja u modernim brakovima vezana je uz djecu. Prema istraživanju USDA (United State Department of Agriculture)  iz 2004. godine roditelji koji godišnje zarade 70 200 dolara potroše ukupno 269 520 dolara na odgoj djeteta do njegove 18 godine. Slični podaci odnose se i na Veliku Britaniju. Podaci istraživanja Liverpool Victoria Societya pokazuju da za odgoj djeteta do njegove 21 godine roditelji potroše 286 000 dolara. Stoga, odluka o imanju djece kod roditelja koji imaju neograničena primanja je isključivo njihova, dok kod onih roditelja kojima su primanja ograničena ta odluka ovisi upravo o njihovoj financijskoj situaciji. Prema U.S. Census Bureau, tradicionalne obitelji, koje definira brak dvoje ljudi s djetetom ispod 18 godina, predstavljale su 26,3% populacije SAD 1990. godine. Do 2002. godine, ta brojka se spustila na 23,6%. Što se tiče brakova bez djece ispod 18 godina, njihov postotak 1990. godine je iznosio 29,8%, a 2002. godine 28,3%. Sličan trend može se vidjeti i u ostalim industrijaliziranim državama. U Australiji je pad u postotku broja obitelji bio još izraženiji. Naime, statistike su pokazale da se brojka brakova u kojima samo jedan partner radi 2001. godine smanjila na 19,7%, dok je 1996. godine iznosila 30,1%. U skladu s navedenim podacima, stručnjaci se zalažu za činjenicu da ekonomski faktor igra iznimno veliku ulogu u kontekstu obitelji i institucije braka. Ljudi se znatno kasnije vjenčaju, nego što je to bio slučaj prije, te imaju znatno manji broj djece. Djelomično je razlog tome činjenica što je život postao iznimno skup. Prof. Janković tvrdi da svakako i to ima određenog udjela, ali da je razloga uvijek više, jer su tu i dugogodišnje pripreme za život, sve duže školovanje te želja za realiziranjem nekih osobnih, profesionalnih i socijalnih ciljeva. U prilog svemu tome ide i nestabilnost radnog mjesta u modernoj kapitalističkoj ekonomiji. Ovo mišljenje podržava i U.S. Bureau of Labor Statisics. S druge strane, mladi parovi također iskušavaju financijske izazove zbog otplaćivanja kredita uz istovremeno plaćanje ostalih životnih potreba, kao što su najamnina, hrana, odjeća i ostale potrepštine. Uz potrebu za odvajanjem dijela novca za mirovinske fondove, mladim parovima je sve manje na umu potreba za djecom. S obzirom na vezu između financijske situacije i braka, evo što ima za reći prof. Janković: "Naravno da je financijska komponenta izuzetno važna u životu svakog suvremenog čovjeka, ali ovakve računice predstavljaju još jedan vid otuđenja čovjeka u društvima okrenutim novcu, mitskom "zlatnom teletu",  profitu kao vrhovnom  idealu i ujedno su jedna od ovisnosti kojima je ljudska vrsta oduvijek sklona. Tragedija je kada se u ovaj vid otuđenja uhvate mladi ljudi i umjesto cvijeća, leptira, fotografija krajolika, trenutaka topline, ljubavi, mira, predanosti, osobnog rasta i razvoja bližnjih počnu "kolekcionirati" kune, lipe, eure, cente otuđujući se od svoje stvarne biti i vrhunskog postignuća u samoaktualizaciji - stvaranju umjetničkog ili znanstvenog djela, odnosno novog života", te dodaje: "Takvim američkim trendovima suprotstavlja se sam život jer takva "sreća" rasplinjuje se u trenutku kolapsa na svjetskim burzama i tada se jasno vidi siromaštvo ovakvog životnog izbora. No, to nije prvi puta da se suočavamo s takvim tendencijama. Još je na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće u vrijeme ranog kapitalizma A. Forel dao znanstvenu kritiku miješanja materijalnog, financijskog s brakom, partnerstvom i postignućem stvarne sreće."

Nema djece - čemu brak?

No, neke zanima jedno drugo pitanje. Ako parovi danas ne razmišljaju o tome da imaju  djecu, čemu se uopće vjenčati? "Brak je primarno zajednica dvoje ljudi koji na taj način zadovoljavaju svoje emocionalne, seksualne, socijalne, materijalne i druge potrebe. Brakom se realizira veliki broj različitih osobnih i zajedničkih ciljeva te ga nikako ne treba prezreti i uvjetovati tek roditeljstvom ma da se ono ne može zanemariti jer predstavlja najvažniji poziv u životu svakog čovjeka, omogućava ispunjenje najosobnijih i najdubljih emocionalnih, kognitivnih i što je osobito značajno egzistencijalnih težnji u području prokreacije, stvaranja novog života, koji se pred našim očima i uz naš angažman razvija i postaje posebna individua. Upravo zbog toga većina ljudi koji imaju sreću samoostvariti se u smislu roditeljstva tek tada postižu stvarno ispunjenje, dosežu onaj ideal za kojim čovječanstvo i svaki njegov član teži oduvijek - postignuće potpune sreće. Partnerski bračni odnos i zrela ljubav tek tada postižu svoj vrhunac ispunjenja, zadovoljstva - te sreće za kojom se toliko traga, a tu je među nama i ne treba ići "preko sedam gora i sedam mora", tvrdi prof. Janković. Činjenica je da bračna zajednica osigurava veću financijsku stabilnost, te da parovi koji su u braku, a nemaju djecu, još više profitiraju u toj situaciji.  Postoji čak slučaj da neki parovi stupaju u brak kako bi povećali prihode i smanjili troškove. Takvi parovi žive od plaće jednog partnera, a druga polovicu štede. Ekonomski gledano, parovima je isplativije ne imati djecu, što pokazuju i statistike. Na taj način, parovima ostaje veća količina novca za trošiti, od toga da mogu uložiti novac na neki način u sebe do toga da im prema američkoj valuti ostaje jedna četvrtina milijuna dolara koju bi potrošili na odgoj djeteta do njegove 18 godine. No, potpuno isključivanje potrebe za djecom je škakljivo pitanje. Ipak, treba uzeti u obzir da velik broj ljudi želi imati djecu i ima potrebu za njima. Stoga, ova odluka je stvar osobnog izbora te izazova kojeg treba znati prihvatiti te dovesti na plodno i sigurno tlo. Sagledanje vlastite financijske situacije te donošenje izbora koji je najbolji za cijelu obitelj trebao bi dati kvalitetu i realnost takvoj vrsti odluke. Možda je dobro uzeti u obzir sljedeću izjavu prof. Jankovića: "Zanimljivo je da, kako pokazuju istraživanja, i žene i muškarci koji su u braku duže žive i manje obolijevaju od samaca, razvedenih." 

Činjenica je da nove društvene institucije, ekonomski trendovi i kulturološki stavovi stavljaju velik broj izazova pred današnji oblik obitelji. No, stručnjaci tvrde da ako se prema tim izazovima pristupi sistematično i sa svjesnošću, bez uplitanja ideja o nepovratnoj prošlosti institucije braka, pronalaženje adekvatnog pristupa braku i obiteljskom životu itekako postoji.

https://funkymem.com

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U OŽUJKU...

OŽUJAK...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Sretan vam dan žena , drage moje žene. Lp

    08.03.2024. 06:52h
  • Član iridairida

    a najavili su nam olujno vrijeme..., ali hvala ti, i tebi ugodan dan...:-)))

    04.03.2024. 14:15h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi,, želim vam lijep , sretan i uspješan tjedan. Lp

    04.03.2024. 07:58h
  • Član aliusalius

    bglavac ❤️

    01.03.2024. 11:58h
  • Član bglavacbglavac

    Lijep pozdrav alijus! Drago mi je da si tu.

    28.02.2024. 17:45h
  • Član aliusalius

    irida ❤️

    28.02.2024. 10:47h
  • Član aliusalius

    istankovic ❤️

    28.02.2024. 10:47h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info