Novo doba je sinulo. Propupalo je i sada je u cvatu. Novo doba je doba spiritualne romantike.

Duhovni romantici su suosjećajniji, nježniji, emotivniji, od onih koji su još uvijek,  više u glavi, nego u srcu. Njihovo srce je širom otvoreno i zato su u stanju osjetiti ono što razum nikad nije u stanju, ni osjetiti, ni objasniti. Oni osjećaju iz samog centra, iz srca. Prepuštaju srcu da ih vodi. Odnosno, oni vode sami sebe iz srca koje jesu oni…

Romantici su nezaštićeno otvoreni. Zbog toga i vrlo ranjivi. Njihova bezrezervna otvorenost, propušta u sebe sve moguće energije.  Bez filtera i predrasuda uma. Oni su u srcu, a srce ne stvara predrasude. Žive bez osuđivanja i prosuđivanja. To ih čini jakima, ali istovremeno i nezaštićenima. Na sreću, postoje anđeli koji se brinu o njima, snaga bezuvjetne ljubavi koja ih održava, moć Univerzuma s kojim su jedno i ništa loše im se ne može dogoditi… Dakle, ipak nisu bespomoćni!  Svjesni su snage. Oni jasno i bistro vide, jer im je i treće oko otvoreno. A znaju, jer znaju. I nemaju pitanja.
Srce ne pita. Jer zna.
Za razliku od onih koji još uvijek i usprkos tom  „novome dobu“, i dalje pretežno  djeluju iz tri donje čakre i nije im na kraj pameti da je moguće i drugačije djelovati i biti.
Ponekad taj razumomsvekontrolirajući primjerak ljudske vrste sa zatvorenim srcem , besramno koristi nezaštićenost i otvorenost čovjeka srca, a da to ni ne primjeti, jer mu nedostaje svijesti i suosjećajnosti. Zato se duhovni romantici nerijetko ponovo zatvaraju u odnosu na njih, ne uzimajući ih za ozbiljno. Ili ignoriraju “metodu” odnosa koja nije u skladu sa otkucajima otvorenog srca. Ili se pak u nekim momentima i situacijama prilagode zakonima uma i postaju poput njih...

Duhovni romantik vidi ono što je sada i kako je sada, živi u sadašnjem trenutku, ne zamara sa kompliciranim konceptima uma, živi jednostavnost srca.  I autentičnost, koja se ne lijepi za strukture, metode, kalupe, izmišljotine uma… I svjesnost o prolaznosti materijalnog, o promjenjivosti svega, o iskonskoj povezanosti koja je (kako kaže i Rumi) izvan dobra i zla, tu je istinski susret..
Duhovni romantici? Gdje su oni? Oni su ovdje, a već su tamo, izvan dobra i zla, izvan bilo koje osude…