Stari, istesani i penzionirani romanticari s plaža žale se da ne vide previše nasljednika. Žene koje su u svojim dvadesetima i tridesetima iz svih krajeva zapadne i istocne Europe dolazile uživati u blagodatima Jadranskog mora, spize, vina i lokalnih medunožnih atrakcija, danas se nostalgicno zapitkuju gdje su nestali autohtoni ljetni ševci, sada pravi veterani ljetnog ljubavnog obrta koji se više ni ne mogu tocno sjetiti koliko stotina ili tisuca žena je prošlo kroz njihove radišne rucice, poput, recimo, makarske legende Andrije Piraka Bakica koji za sebe tvrdi da je u 44 godine galebarenja, tocnije od 21. do 65. godine života, na svojem, kako ga zove, 'Đordinovicu' pogostio ni manje ni više nego 2.006 žena.

Svoje prvo seksualno iskustvo taj alfa-galeb opisuje ovako: 'Ima san sedamnaest godina. Bija u spliskon škveru. Javija se u kancelariju di su me poslali. Nije bilo nikoga. Onda je hodnikom prošetala nika žena. Bice imala trideset godina. Pita san je radi li ko u kancelarijama. Zvala me u svoju kancelariju. Vidija san da je zacrvenila, pocela je puvat, znojit se. Uvatila me medu noge, Đordinovic je odma skocija...'

Na makarskoj rivi postoji i jedinstveni spomenik galebu, za koji vlada prešutni konsenzus da oznacava samog Andriju, koji možda i nije toliko proputovao Europe, koliko je Europe proputovalo njime. Kako sam ponosno nabraja: 'Njemice, Cehinje, Madarice, Poljakinje, Austrijanke, Holandanke, Englezice, Francuzice, Belgijanke, Španjolke, jedna Portugalka, Ruskinje, Bugarke, dvi Albanke, jedna crna Turkinja, Talijanke, Skandinavke, dvi sestre Rumunjke iz Guja, mala Grkinja iz Larise... A šta ja znan ima li koja država u Europi ciju žensku nisan prova. Aha, ima, ima! Crna Gora!'

No, što je bilo ljetna avantura mediteranskih noci, to se preko zime pretvaralo u vjetrovito i snježno razgledavanje stranih zemalja. Galebovi bi pohodili svoje ljetne družice u toplini njihovih zavicaja.

Korculanski galebarski senior još uvijek ne može zaboraviti Dagmar iz Njemacke s kojom se kasnije sreo za Božic 1965. u Parizu: 'Na noge smo prošli svih 4,5 kilometara Elizejskih poja, na Trocaderu san jon u jednega švercera kupi jedan jeftini prsten, a na Montmartreu san je zaprosi, pa smo se obadvoje smijali ko ludi. Godinu dan poslin pošla je u New York. 1968. san uspi dobit jedan novinarski ugovor za pe-šest clanaka o Americi, pa san poša k njon. Iz New Yorka smo pošli skupa u San Francisco, Los Angeles, San Diego, Mexico City, Itza Chichen na Jukatanu... I unda san se ja vrati doma. Pisma su pristala nakon nikih tri kvarta godine.'

Na otoku Murteru galebovi se zovu kurcerosi i predstavljaju prvu i jedinu poznatu galebarsku udrugu. Osnovani 1974. godine, danas broje 25 clanova. Ime im dolazi od španjolske rijeci cuchero, što bi u prijevodu znacilo prašcic. Osnivac društva i glavni ideolog je mjesni mesar, koji je usput i Numero uno. To je ime zaslužio jer je, prema propozicijama Društva, triput zaredom skupio najviše bodova. Kako ga nitko od kolega nije sve ovo vrijeme nadmašio, titula 'prvoga' ostala mu je u trajnom vlasništvu.

 
Spomenik galebu na makarskoj rivi

Godišnje se sastaju tri puta. Proljetnim se sastankom otvara 'sezona lova' . Dijele se pudarine, što znaci da svatko dobije svoje podrucje kontrole na otoku. Tocno se zna tko je nadležan za koju uvalu. Simbol im je 'jagla za krpanje mriž', a ta, kažu clanovi društva, krpa svaku bužu. Takoder, svake se godine na prvom sastanku cita odlomak iz knjige Markiza de Sadea 'Justine ili nedace kreposti', u izdanju zagrebackog Znanja iz 1971.godine, zapjeva se himna udruge, a Numero uno održi stimulativni govor.

Kurcerosi imaju strogo usustavljenu bodovnu listu i tocno se zna koja 'žrtva' donosi koliko bodova. Tako ce najmanje bodova priskrbiti cura koja je na ljetovanje došla sama, a ulovljena je odmah sljedeci dan. Ako je kojim slucajem u društvu s prijateljicom i obje su ulovljene u roku od dva dana, bodovi se udvostrucuju.

Najviše pak bodova donosi zavedena nesretnica koja je na ljetovanju u pratnji supruga, a nešto manje ona tek zarucena. Pojedine su nacionalnosti takoder klasificirane. Najviše bodova donose žene iz nordijskih zemalja. To je zbog jezicne barijere, kažu.

No, s druge strane, cini se da je mnogim galebovim jezicna barijera itekako pomogla pri uspostavljanju kontakata. Posebno kada se radilo o Cehinjama ili Madaricama, koje su se opcenito držale najlakšim i najbržim plijenom. Valjda bi previše price i razumijevanja samo pokvarilo napaljivu egzoticnost prvog pogleda. Zbog toga su domace cure prilicno visoko kotirale u galebarskom jatu. Nije tu bilo previše lokalnih finti za prodati i nije bilo jezicne barijere koja ce te spasiti od cinjenice da si zapravo nezanimljiv ili glup.

'Co to maš' - hrvatski ljetni hit koji je uzbudio cešku javnost

Unazad nekoliko godina se, s druge strane, cini da Cesi krecu u povijesnu protuofenzivu potaknuti cinjenicom da su im Dalmoši uveseljavali žene, kcerke i majke u pijeskom posutim sedamdesetim i osamdesetima. Financijski su superiorni vecini hrvatskih lokalnih zavodnika koji se danas dobar dio vremena moraju motati oko stolova s tacnom i blokom za narudžbe. Na kraju dana, Stipe i Frane radije sjednu u birtiju s ekipom ili se zavale ispred racunala, dok ambiciozni Cesi haraju uvalama i brežuljcima Hrvatica s viškom znatiželje i slobodnog vremena.
 
 
www.tportal.hr