ALBERT CAMUS

Rođen: 7. studenog 1913. u Mondoviju u Alžiru
Poginuo: 4. siječnja 1960. blizu Sensa u Francuskoj

 

 

Francuski pripovjedač, dramatik, esejist i novinar, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. - Albert Camus rodio se 7. studenog 1913. u Mondoviju u Alžiru.

Godine 1940. dolazi u Francusku gdje ubrzo osniva ilegalni list Combat koji je odigrao važnu ulogu u pokretu otpora.

I ta Camusova djelatnost svjedoči o piscu koji po iskrenoj i poštenoj angažiranosti pripada takozvanim prometejskim pjesnicima, onima kojima je umjetničko stvaranje ujedno i borba za slobodu čovjeka i njegove savjesti.

Održati i obraniti ljudsku svijest i savjest temeljna je Camusova težnja, i ona ga, u različitim etapama, vodi od vizije apsurdnog svijeta do otkrivanja vrednota koje su izvan dohvata besmisla.

Prema tom procesu misli mogu se među Camusovim djelima razlikovati takozvana apsurdna i revoltirana djela. Prva su umjetnički odraz općeg osjećaja besmisla svojstvenog mladom naraštaju književnika oko četrdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Pripovijest Stranac i njezin filozofijski odraz Mit o Sizifu izražavaju polaznu točku piščeve misli: spoznaju o apsurdnosti postojanja u svijetu, gdje je čovjeku sve strano i neshvatljivo.

Filozofijska koncepcija Sizifa umjetnički se ostvarila u Strancu, dok su kazališna Camusova djela iz tog razdoblja - Nesporazum i Kaligula - konzekventnija i smjelija od pripovjetke i eseja. U njima apsurdni čovjek, oslobođen svih zakona i stege društva, pokretan jedino sviješću o besmislu svega, stupa u akciju. Neumoljiva logika dovodi ga do zločina (u Nesporazumu), do ludila i destrukcije (u Kaliguli).

Poslije Drugoga svjetskog rata Camus je objavio roman Kuga u kojem je ipak slijepoj tiraniji epidemije suprotstavio ljudsku solidarnost i suosjećanje prema ljudima koji trpe i fizički i moralno.

 

Esej Pobunjeni čovjek, također iz tih dana, te drama Opsadno stanje i Pravednici, govore uglavnom o istom Camusovu književnom problemu: čovjekovoj svijesti i savjesti u različitim okolnostima.

Njegov zadnji roman Pad, unatoč vanjskom cinizmu, bezbolnosti i ravnodušnosti, svjedoči, o autoru koji je, identificirajući se sa zlom u svijetu i čovjeku, ljudski ispaštao i nevjerojatno trpio zbog toga.

Camus je poginuo u prometnoj nesreći 4. siječnja 1960. zajedno s oboje svoje djece.