Dogodilo se na današnji dan...12. ožujka 1502.

Franjo Vranjanin

Djelo Franje Vranjania, mramorna bista princeze iz 1471. godine

Franjo Vranjanin (Francesco Laurana), (o. 1420/25 Zadar - Marseille ili Avignon, 12. ožujka 1502.), hrv. renesansni kipar i medaljar, rodom iz okolice Zadra; radio u Napulju, na Siciliji i u J Francuskoj, kamo je unio duh tal. renesanse. Portreti (Battista Sforza; Eleonora Aragonska) jedan od najznačajnijih hrvatskih renesansnih kipara.

Ippolita Maria Sforza, majka Isabelle Aragonske

Isabella Aragonskea

Brat poznatog hrvatskog renesansnog graditelja Lucijana Vranjanina, rođen u Vrani kraj Pakoštana, koji je u vrijeme umjetnikovog rođenja bio pod mletačkom upravom.

U Napulju sudjeluje u radu na Trijumfalnom luku Alfonsa I (1452.-1472.)

Boravi na Siciliji, gdje mu se pripisuje kapela Mastrantomio crkve Sv. Franje Asiškog u Palermu.

Posljednje arhitektonsko djelo radi u Marseillesu – u katedrali radi na kapeli Sv. Lazara (1475.-1481.) Poznat je po bistama u kojima je razvio vrlo osobit stil.

Sveti Ćiril

Franjo je upisan u europsku povijest likovnih umjetnosti pod talijanskim imenom Francesco Laurana.

Nema podataka o njegovoj mladosti i školovanju, a prvo što o njemu znamo jest da sudjeluje s grupom istaknutih kipara na izvedbi velikih projekata napuljskog vojvode Alfonsa Aragonskog 1452.

Zatim boravi u Francuskoj na dvoru kralja Renea, potom slijedi Sicilija pa povratak u Napulj.

Najznačajnija Vranjaninova djela su portretna mramorna ženska poprsja u kojima je dosegao najviši umjetnički domet, a ona su mu osigurala opće priznanje i najveću i do danas trajnu slavu.

U galeriji njegovih ženskih portreta ističu se poprsja princeza Beatrice Aragonske, Eleonore Aragonske, Battiste Sforze i drugih, što se osim u Palermu, nalaze u najpoznatijim svjetskim muzejima Beča, Berlina, Pariza, New Yorka i drugdje.

Napoli Castel Nuovo, cappella palatina

Kipar Francesco Laurana i arhitekt Luciano Laurana, dva brata Vranjanina, nezaobilazna su imena rane renesanse 15. stoljeća, dakle u doba njezina prvog uspona i cvata. Bez njihova se djela i udjela ne može zamisliti ni napisati povijest renesanse u Italiji, a time ni europske renesanse