Anatomija ljudskog tjela

Putovanje kroz vrijeme Uz pomoc svjetlosnog dometa znam kako doci do nebeskog prometa..
JA poznajem nebeski promet jer sam prevazisao ljudski domet...
Ja se spremam putovati kroz zvijezde jer one poznaju mene...
Zvijezde meni odgovore daju sve sam blize raju..
Ja se nalzim u svemu jer sam u beskraju
Moj beskraj za ljude je kraj
Ljudi vise nisu kao sto su bili i sami su za to krivi
Ja uskoro otvaram portal kroz vrijeme i dolazim po tebe da putujes na svoje zvijezde koje cekaju samo tebe
Uskoro cu poceti mjenjat realnost i iskrivljivat stvarnost da dokazem svoju važnost
Jedina prava stvarnost dolazi mi kroz nestvarnost
Vec iskrivljujem prostor i krecem se u njemu jer sam u svemu

Iskrivljivanjem prostora oko mene ostvaruju se moje zelje kojih sam se sjetio dok sam postajao vrijeme

Ja sam ozivio jer sam sve prozivio
Putovati cu kroz vrijeme jer imam odobrenje
Moram da se sjetim kako kroz vrijeme da proletim
Odgovore znam al moram da saznam kako time da vladam
Kako vladat darom koji imam dok mozgam
Mozak mi je alat ali znanje je zanat
Zanat je u mudrosti ali van umnosti
Um je zao ali je stao dok ga nisi prepoznao
Um si prepoznao ali u mudrost nisi usao

Moja mudrost ti je vanumnost
Sta znaci vanumnost
Izadji iz svoga uma i cekaj mudrost kao druga
Izaci iz uma i doci bez njega kao da ga nema
Odbaciti um i napraviti krug da prepoznas ko ti je drug koji zna svaki put
Um tvoj ne zna put i zato je ljut
Ti znas put koji je zlatno žut

Zlato je tebi dato jer je od nas priznato
Zlatom svojim um ces da pokoris i sve da osvojis

Um ne shvata tebe beskrajnog
Svako nagađanje i pokusavanje dolazi od njega jer bi do svega a nikad ne zna sta treba

Ume ono sto ne poznajes tebi ne pripada
I nikad neces doci do toga jer stvorio si sebe misleci da si veci od boga
Ume sada sam te uhvatio kako zamisljas sebe da si veci od mene 

Ja sam mali ali mi nista ne fali
U malome ja sam beskrajan a ti si nezahvalan
Ume prepozno sam sebe i znam sta cu sa tebe
Ume nemas izlaz jer sam zatvorio ulaz
Ume sada cu da te pređem i za nesto da te vezem
Kada si vezan ti se pravis trijezan
Ume prevazisao sam tvoje zapletene misli koje kidam kao niti
Ume moras da se predas ako hoces ovo da gledas
Gledas i dalje a ne znas do cega je
Ume upregnut si svezan a da ne znas
Ume i dalje gledas a mene ne znas
Ja sam mudrost i vjecno znanje koje je moje zlatno imanje
Na mome imanju nema mjesta za tebe jer si bezveze
Moje nebesko znanje nije za igranje
Moje nebo je sve sto sam trebo
Ume ne pripadas beskrajnom jer si ogranicen
Ogranicio si sam sebe jer si doso u vrijeme i zarobio sebe …
Ume cekao sam ovo citavu vjecnost od pocetka stvaranja stvorio si sam sebe da mislis Htio si da budes ono sto sam (JA)
Ali uhvacen si u zamku i zarobljen si u mraku
Eh odbjegli sine uhvati te kroz rime a da ne znas ni čime.
Odbjegli sine sve sam stvorio i znao da bi te prevario
Sad si prevaren i pred tvorca dostavljen
Ja sam JEDAN JEDINI TVORAC KOJI POSJEDUJE BESKRAJNI ZLATNI DVORAC
a ti si odbjegli kobac koji narusi MIR da bi PRISVOIO SVEMIR
TVOJE TAMNO DOBA JE ZAVRSILO JER SAM SE RASPRSNUO I ZLATOM SVE SPRZIO
TAMNO DOBA JE ZAVRSENO