Gdje sam? Nalazim se u nekom nepreglednom. . . ogromnom prostoru. . . ne postoje granice. Izgleda kao da nekakva magla dolazi odosvuda, tiho obavijajući topao, vlažan sumrak.

Svjetlost se širi kroz daleku bijelu sumaglicu, ona je jednostavno tamo, ne izvire niotkuda. Gdje sam to? Ne sjećam se kako sam tu dospio. Nejasno se sjećam toga tko sam i što sam, ali što se više pokušavam prisjetiti to postaje sve teže.

Svjestan sam vlastitoga tijela ali ga ne mogu vidjeti. Dok lutam polako i nesretno, prolazeći kroz oblake nalik dimu koji se valjaju, ne osjećam ni toplinu ni hladnoću. Izmaglica nije ni vlažna ni suha. Ne osjećam strujanje zraka. Čak ne mogu osjetiti ni površinu po kojoj hodam. Hodam li? Ne znam. Ipak, imam taj osjećaj laganoga kretanja koje me nehajno tjera prema naprijed. Sanjam li? Kako drukčije mogu sve ovo objasniti? Što radim ovdje, sam, na mjestu koje nalikuje čistilištu?