Predvodnik ja naravno bio pas Pigi. Neka djeca spremno su krenula pješice sa svojim učiteljicama, a oni nestrpljivi jedva su dočekali vožnju kočijom. Coprnjasti brežuljak utihnuo je nakon odlaska djece. Coprnice su se teškog srca oprostile od malih znatiželjnika, ali svatko je morao krenuti svojim putem. One krenuše  zračnim putem  na svojim metlama  u neke druge krajeve, vidjeti što se tamo dešava.

Vijugava, pomalo blatna cesta, vodila je naše junake na novi dio staze i u nove čarolije. Čudesan spoj biljnog i životinjskog svijeta pratio ih je na ovom putu.Grane drveća i grmlja škakljale su ih dok su se probijali prema uzbrdici. Pas je trčao, konji kaskali, a ptičice cvrkutale u potrazi za zadnjom hranom prije zime i hladnoće.

Obrani vinogradi  već dugo osamljeni, dočekali su svoje posjetioce. Kočija se zaustavi, a djeci pogled zastane na tri stare kućice.

                                                             

-Evo nas djeco na novom  odmorištu-veli Petar.

-Ovo su stare zagorske kleti-objašnjava.

-Vidite kako su se lijepo posložile jedna do druge, kao troje braće-priča on dalje.

Tu stoje godinama, uglavnom same i uživaju u pogledu na ovaj krajolik. Dive se zlatnoj jeseni vinograda, zimskoj bjelini brežuljaka, proljetnom zujanju bumbara i pčela te ljetnoj žegi sjenokoša. Njihovu usamljenost ponekad prekinu vlasnici dolazeći obaviti poslove u svom trsiju .Duge godine ostavile su traga na njihovim drvenim  zidovima i krovovima.Oko njih obrasao bršljan i imela, a kupine najviše vesele djecu kad naiđu ovuda.

-Dođite bliže, pogledajte kako izgleda stara zagorska klet-veli vodič.

-Vrata su zaključana pa ne možete probati mošt-priča on.

-Što je to mošt?-pitaju djeca.

-To vam je mlado vino koje je još malo slatko pa ga i djeca vole piti-objašnjava radoznalim đacima.

Na stolu ispred jedne kleti evo još jednog iznenađenja. Umotani, ukusni  - kozji sirevi čekali su naše goste. Coprnice su odletjele na put, ali ostavile su darove-ponudi ih domaćin.

-Ovaj sir uzmite kao uspomenu na naš kraj, ali ako ste gladni, možete ga i sad pojesti, naravno, ako se usudite, ha, ha!-nasmije se.

Neki su odmah kušali sir i pogađali od čega je napravljen. Iskusne učiteljice znale su da je to kozji sir,ali djecu je  zanimalo gdje su  koze.

-Ne bi bilo u redu probati sir, a ne vidjeti koze, zar ne?-upita Petar.

-Zato vas sad vodimo baš k njima. Dođite!-pozove ih.

Potrčao i Pigi, djeca za njim, a oni umorniji opet zasjeli u kočiju. Previše im je dosad  bilo uzbuđenja, a još nije kraj. U obližnjem zaseoku ubrzo su čuli glasove koza koje su došli obići. Nekoliko mladih kozica bijelo-smeđe sjajne dlake šetalo je u ograđenom dvorištu.

-Bee,bee!-pozdrave koze djecu.

-Bee, bee!-zezaju ih djeca.

Skaču mališani oko ograde ne  bi li koju dohvatili. Ima tu i kozlića s oštrim rogićima. Počele životinje trčati u krug, a djeca navijati i veseliti se. Sve su koze postale zvijezde dana i bile ovjekovječene na  fotografijama malih Vrapčanaca.

-Pa, pa!-mahnula ima djeca na rastanku. Naše junake još netko čeka i zove.

Uskoro ćete saznati tko je on.