Gusta, još uvijek zelena šuma,  pružala se pred upornom djecom  koja su naišla na još jednu zanimljivost.

-Želite li se još igrati i natjecati?-upita Petar.

-Da, da !-svi povikaše.

-Pobjednik naravno dobiva lijepu nagradu-doda on.

Nisu ni slutili što će se to sada događati. Pred njima se pružala velika njiva puna repe. Neki od njih su pogodili koja je to biljka, ali većina baš i nije znala. Petar im je svima objasnio što je repa, kako izgleda, kako se priprema. Važno je, naravno, bilo da se baš sada bere.

-Znate li vi ,djeco, zašto će vas se ova igra jako sviđati?-pita ih.

-Zašto?-začude se djeca.

-Zato što će u ovoj igri sudjelovati i vaš ravnatelj i vaše učiteljice-objašnjava.

-Na moj znak svi krećete u napad. Trebate isčupati repu, ali pobjednik je onaj tko ima najveću i najtežu-uputi natjecatelje.

-Tri, četiri, sad!-naredi Petar.

Kako su se djeca samo borila, neki su i popadali u to zelenilo.

-Povuci-potegni!-bodri ih vodič.

-Povuci-potegni!-smiju se i djeca.

-A nije to baš lako-doda učiteljica Vlatka.

Neki stali i po dvoje, troje u kolonu baš kao u priči o djedu i repi , kako bi lakše isčupali repu. Odjednom se njiva puna repe ispraznila, a ruke naših junaka napunile.

-Sad ćemo odabrati najveću repu-veli Petar.

Bilo je svakakvih repa, ali uspjeli su naći pobjednika.

 

 

 

 

 

-Pobjednik je Fran.  On ima repu za nahraniti cijeli razred-proglašavaju učiteljice.

Svi su čestitali pobjedniku i pitali se što će sada s repama.

-Fran, možeš uzeti svoju repu, ali i  svi ostali. Ponesite je u torbi ako želite, a ostale repe će preuzeti vlasnici njive-odluči vodič.

I da znate da su djeca stvarno cijelim putem nosila repu.

-Našeg pobjednika nagrada čeka na kraju puta-objasni Petar.

-Njiha-njiha!-zovu konji dalje.

Žele i oni čim prije do coprnica jer  čuda nikad nikome dosta.

Ako i nešto ne bude čudo, sigurno će biti iznenađenje.

Krenuli đaci veseljaci uzbrdo, ali kako su već ožednili, naši domaćini pripremili su im zadnje obično, nezačarano piće prije ulaska u začaranu šumu.