TIKVA MUDROSTI

        Padne jednom kornjači na pamet da skupi svu mudrost svijeta na hrpu, i da tako postane najmudrije stvorenje na zemlji. Tada bi joj dolazili po savjet kraljevi doglavnici, pa i sam kralj, kad nužda pritisne. Alaj bi to bilo slavno!

        I kornjača se dade na posao - poče skupljati mudrost. Sve što bi skupila, uguravala je u tikvu, a grlić bi zatvarala čepom od lišća. I kad je napunila tikvu do vrha, odluči se uspentrati na vrh drveta zajedno s tikvom, kako se nitko više ne bi dočepao mudrosti.

        Sveže ona povijušom grlić tikve sebi oko vrata, pa se stade penjati na drvo. No tikva se ispriječi penjanju, jer je zapinjala o hrapavu koru, i pritom joj gnječila trbuh. Trudila se sirota kornjača ovako i onako, ali uzalud.

        Onda joj do uha doprije nečiji glasan smijeh. Uzvinu glavom, okrenu vratom, i ugleda ispod drveta lovca.

        "Hej!" povika lovac, "okani se ćorava posla! Nema ništa od penjanja, dok ti tikva visi o vratu! Prebaci ju na leđa"!

        "Zbilja, mudro zboriš", reče zahvalna kornjača, i stade odvezivati tikvu, da bi ju smjestila na leđa. Shvatila je da ipak nije uspjela pokupiti svu mudrost svijeta, jer evo, sama je nemudro postupila svezavši tikvu o vlastiti vrat.

        I dok se tako petljala s odvezivanjem, tikva se izmigolji iz kornjačina zahvata i pade na zemlju. Pritom se razbije, i mudrost se otkotrlja na sve strane.     

        (Nigerijska basna, prijevod M.Š., prepričala V.K.)

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa
MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE 
širom svijeta i diljem vremena