Podne je, svećenik je skuhao rižu s malo povrća i krenuo potražiti Adija.Pronašao ga je kako u pijesku crta nešto.Primijetio je da zadnjih dana,Adi često crtka po zemlji, no ovaj puta zagledao se u crtež,i bljesak prisjećanja na san, trgnuo ga je iz razmišljanju.
- Adi,što je to? –upita ga svećenik.
- Učitelju, sanjam ovu igračku već nekoliko dana – odgovori Adi.
Na vrhu je Mjesec, bistar kao voda, ispod su kamenčići šareni kao cvijeće u cvatu, i još na kraju ima jedan kamen bistriji od zraka.Kada sanjam, vidim sebe kako pronalazim kamenje,razgovaram s njime, izrađujem dršku, i cijelo vrijeme dok to radim, izgovaram molitvu - kaže Adi, i dok je govorio ove riječi,iznova se cijeli Svemir ogledao u njegovim očima.
Istoga trenutka, svećenik se prisjetio sna, i poslanja koje mu je duša odabrala u trenutnoj inkarnaciji.Koliko god hram bio malen i siromašne vanjštine, posjedovao je neizmjerno blago.
Prastare zapise koji su u sebi čuvali drevnu mudrost i znanje, a među mnoštvom redaka, postojalo je i znanje o kristalnome svijetu.
Svaki kamen posjeduje svoju energiju,kao što i svaka biljka ima svoju ljekovitu svrhu.Ako čovjek s poštovanjem i znanjem rukuje kamenjem, ono mu zauzvrat daruje svoju moć kroz ravnotežu i zaštitu.Naravno, ako se na kamenje gleda kao na lijek, onda njegova ljekovitost može pomoći u punjenju ili otpuštanju viška energije iz tijela.Osim toga, sve treba biti usklađeno sa planetima ,kao i sa tijelom osobe koja dolazi u dodir s kamenjem.
Adijevo naukovanje je započelo.Upijao je znanje,kao što isušeno tlo upija kišne kapi.Svećenik je znao ostajati bez riječi, kada bi Adi izrekao nešto mudro,ili podijelio svoju spoznaju s njime, jer činilo se, da mu je znanje darovano s Izvora, dostupno u svakom trenutku.Osim toga,Adi je posjedovao i unutarnji sluh.Začuo bi šapat, tih poput povjetarca,ali dovoljno glasan da ga prepozna kao nešto dobro.
Sve naučeno, Adi bi zapisao, a pomoću biljnih boja, prvo na zidu hrama, zatim i na požutjelom pergamentu,nacrtao bi štap.Teško opisivo riječima, preko boja bi zasjalo životom, i sada već mladić od nekih sedamnaest godina, Adi je odlučio posvetiti život izradi Kristalnog štapa.Znao je, negdje na svijetu,postoji kamenje koje viđa u snovima,ali da bi ga pronašao,morao je otići iz malog hrama. Svećenik, kao njegov učitelj, duboko u sebi krio je bol navezanosti na mladića,ali je istodobno znao, kako je Adijeva staza unaprijed zacrtana i on mu sigurno neće stajati na odabranome putu.Znanje koje je imao, uspješno je prenio, i time je njegova dužnost bila ispunjena.Ostatak života provesti će u blaženstvu, posvećen Bogu kroz molitvu i služenje potrebitima.Međutim, budućnost je uskoro svećeniku zadala nov zadatak.
Adi je godinama lutao u potrazi za kamenjem.Tu i tamo, pronalazio bi neke radnje sa već izrađenim nakitom,ali gledajući njihove boje, nikada do sada nije uočio sjaj kakav su imali kristalići iz njegova sna.Polako je već gubio nadu,umorna tijela, jer da bi se prehranio znao je raditi u poljima i po cijele dane,tek noću, kada bi promatrao zvijezde,kao utjeha mu je uvijek pristizao tihi šapat.Tada bi usnio, a kroz snove bi bio vođen Tamjaninim svjetlom.
-Još nije vrijeme- začuo bi njezin glas.
- Kada? Gdje?- samo te riječi bi joj uputio, a jedini odgovor znao je biti –Skoro!
Tako osnažen unutarnjim plamenom, krenuo bi naprijed.Gdje god se zadržavao dan ili dva, imao je u sebi privlačnu snagu i neku mističnu mudrost, koju je otvorena srca dijelio svim ljudima.Međutim, još od djetinjih dana volio je slobodu,te je najčešće nakon kratkog upoznavanja, krenuo novim putem ne znajući što ga u budućnosti čeka.
Uostalom, njemu to i nije bilo bitno, jer imao je zacrtan cilj: izraditi Kristalni štap!
Nastavlja se....
bglavac
edin.kecanovic
