U zemaljskim mjerilima, skoro je moglo značiti mjesece, godine,desetljeća.Tako je i bilo.Nakon tri desetljeća lutanja, na kojima je iskusio i dobro i zlo, vratio se u maleno mjestašce.Hram je bio obnovljen.Nekadašnje drvo zamijenile su zemljane cigle, izvana i iznutra bio je ukrašen slikama mjesnih božanstava, a ono što ga je zapanjilo, bio je prizor svjetlucavih kristala kojima je bio ukrašen oltar.Uz oltar je sjedio svećenik, udubljen u meditaciju, a mirišljavi štapići sandala i tamjana ispunjavali su svetište. Svećenik je unutarnjim vidom primijetio došljaka, otvorio oči, i nasmiješio se Adiju.Ovoga puta, Svemir je ispunjavao i svećenikove oči.
-Učitelju, evo me na početku puta – izustio je Adi.Vraćam se odakle sam i krenuo – dobrostivo doda.Kroz sve ove godine lutanja,traženja, susretao sam mnoge duše, prohodao mnoge zemlje, možda bi netko drugi pomislio kako je život proveden u lutanju uzaludan, ali ja znam da nije. Koliko sam darovao, toliko sam primao,koliko sam svjetla širio,toliko sam i upijao.I sva znanja i iskustva koje sam stekao i proživio, mogu konačno sa riječi pretočiti u djelo.
-Učitelju - nastavi Adi, zbog toga sam se i vratio.Što vrijede puste riječi ako ih djelo ne krasi i ne osvjedoči njihovu moć? Sada, kada sam došao do ove spoznaje,osjećam se spreman preuzeti svu odgovornost i učiniti ono što znam da je moja duša odabrala kao životni cilj u ovom životu.Osjećam duboko u sebi,kako se sve dešava s razlogom, i kako je svaki moj korak do sada bio vođen unutarnjim vodstvom,ali mi u cijeloj priči nedostaje važan djelić.Vjerujem da sam stoga i usnuo san, u kojemu sam čuo Svjetlost kako me doziva.Dolazila je iz ovog hrama.
Na te riječi, svećenik se samo nasmiješio i započeo priču.
Neposredno nakon Adijeva odlaska, kroz mjesto su prolazili bogati trgovci.Karavana je bila prepuna blaga,od mirišljavih smola, zlata,začina do dragog kamenja svakojakih vrsta.Karavana je pripadala bogatašu, koji je odlučio hodočastiti do Svetog brda u susjednoj zemlji.Od obitelji je imao kćer jedinicu, čija je koža bila prekrivena ranama nepoznatog uzroka.Do sada je obišao pola svijeta u potrazi za lijekom, te mu je još jedinu nadu predstavljalo Sveto brdo.Svećenik je saslušao njegovu priču, a obzirom na znanje o kristalima, ponudio je lijek u obliku eliksira .I bogataš i kćer su se složili kako će isprobati još ovo liječenje. Nikada do sada svećenik,osim u snu, nije vidio toliko dragog kamenja na jednome mjestu.Bilo ih je obrađenih,neobrađenih, velikih i malih
grumena,zamućenih,bistrih.Odlučio se za tek iskopane, neobrađene.Pročistio ih je vodom iz bunara,neke ponudio mjesečini, druge izložio sunčevom svjetlu.Uredno je sve posložio na omanji oltar,zapalio tamjan i posvetio ih uz mantru.Ono što je znao, bilo je to, da sve od srca ponuđeno Bogu ,dobiva moć ozdravljenja. Eliksir je spravljen i ponuđen bolesnoj djevojci.Kroz dva tjedna, počeli su se pojavljivati prvi znakovi ozdravljenja.Koža je svakim danom poprimala zdraviju bolju, rane su polako nestajale,i od nesretnog bića postala je najsretnija osoba na svijetu.
Bogataš, u želji da se oduži svećeniku, dao je obnoviti hram, izgradio je još jedan bunar, a umjesto zlata, svećenik je zamolio da mu ostavi nekoliko neobrađenih kristala.Jedino mjesto koje nije bilo obnovljeno, bio je komadić zida u hramu, na kojemu je bio oslikan kristalni štap.Uz to su se neki ljudi iz karavane odlučili nastaniti u mjestašcu, a među njima bilo je i nekoliko klesara.
Poslušavši ovu priču,Adi je pristupio oltaru i po prvi puta prepoznao Svjetlost iz sna.Kristalno kamenje onako neobrađeno, ponuđeno Bogu, upijalo je u sebe sve vibracije poslane od srca.Sve zahvale, svaku molitvu, svaki oproštaj.U tom trenutku postao je svjestan smislenosti svega postojećeg, a tihi šapat konačno je izrekao tako željene riječi – Sada i ovdje! Djeluj!
Rad na Kristalnom štapu potrajao je nekoliko godina.Adi je prvo morao izučiti klesarske vještine i obradu kamenja,zatim je naukovao kod kovača koji je bio vješt u izradi noževa i mačeta, da bi na kraju iz svijeta ideja uspješno materijalizirao Kristalni štap.
Svećenik nije dočekao rođenje štapa.U meditaciji je tiho i s osmjehom na licu prekoračio u drugu dimenziju.Tamjana je bila među prvima koja ga je dočekala svjetlosnim zagrljajem.
Adi je Kristalni štap stavio na oltar.Svoj dio zadatka uspješno je odradio.Međutim, nedostajao je još onaj poseban dodir,koji će štap inicirati za svrhu koja mu je namijenjena.
Tihi šapat, najtiši do sada,ispunio je Adijevu dušu.Znao je što mora uraditi.
Nježno je uzeo Kristalni štap u ruke i ponudio ga Božjoj duši.Energija, najsnažnija koju je iskusio, preko njegovih ruku se pretočila u kristale, ispunila cijeli štap vibracijama iscjeljivanja.
Štap je iniciran za opće blagostanje, svih živih bića kao i planete Zemlje.
Ne postoje zapisi o načinu na koji se koristi Kristalni štap.Naime, štap posjeduje snagu da svojim vibracijama sam privuče iscjelitelja koji će ga svrhovito koristiti.Kada je Adi kroz meditaciju upijao Svjetlost, bio mu je darovan i taj uvid.Pogled u buduća vremena.
Nakon nekih sedamdesetak godina mirovanja, Kristalni štap će biti aktiviran.
U tome trenutku, njegovu dušu je obgrlila Svjetlost najsjajnija do tada, prelazak je bio trenutan i bezbolan. Adi se našao u Nebeskoj knjižnici, maleni dječak sa početka priče.Da, Adi i Tamjanin Učitelj, jedna su duša.Tamjana toga nije bila svjesna,upravo ovog trenutka ta spoznaja ju razbuđuje.Shvaća, kako joj je u prvoj ulozi duhovnog vodiča, upravo Učitelj bio Učenik.Pomažući njemu, pomagala je sebi, učeći njega, sama je bila podučavana.I istoga trenutka znala je kako joj slijedi nova poduka.Ovaj put će djelovati samostalno.Učitelj će biti najtiši promatrač.
Nova igra započinje…
Nastavlja se….
bglavac
edin.kecanovic
