Adi je bi dijete napušteno nakon rođenja.Nitko nije poznavao njegove roditelje. Jedne prelijepe zore, kada je Mjesec slao nevidljivi poljubac tek rođenome Suncu, začuo se dječji plač na pragu hrama. Svećenik je upravo započeo pjevanjem mantre.Dijete je načas utihnulo, da bi za nekoliko trenutaka još snažnije zaplakalo.Kada je svećenik izašao iz hrama, ugledao je najljepše oči koje je do tada susreo u životu.U njima se ogledao cijeli Svemir.Od prvoga trenutka prihvatio je djetešce božanskim darom.

Tamjanina prva lekcija u ulozi duhovne učiteljice, bilo je stupiti u kontakt s malenim Adijem, na njemu prihvatljiv način. Najlakše je bilo kroz snove.Tako je maleni Adi, već u najranijem djetinjstvu imao snove obojane nebeskim bojama.Sve ono što mu je bilo uskraćeno u materijalnome svijetu, kroz snove je dobivao u obilnim količinama.Znao se prisjećati svojih snova, često bi ljudima pokušao prepričati sve što je sanjao, međutim, svi bi se samo nasmiješili i odmahnuli rukom, govoreći kako dijete ima bujnu maštu.Samo je svećenik, duboko u sebi, znao kako opisani svjetovi postoje, i pri tome bi zapitao sebe, kako to da je takvo znanje darovano baš Adiju, i koja je svrha njegovog poslanja u cijeloj priči.

Odgovor na to pitanje, uskoro je stigao do njega.

Tamjana će upravo u noćašnjem snu darovati Adiju kristalni štap.Sada je dječak star sedam godina, i rječnik mu je bogatiji od mnogo starije djece, ali još uvijek neprepoznatljive riječi stvaraju pomutnju.Kako bi razriješila taj problem, Tamjana se odlučila u snovima ukazati i svećeniku.Tako će Adi svoju spoznaju i iskustvo moći podijeliti sa trenutno najbliskijom osobom u životu.

Nakon obrednog pranja nogu , Adi i svećenik stavljaju miris na tijelo pjevajući mantre.Siromaštvo ih do sada nikada nije omelo u posvećenom ritualu.Od mještana su dobivali hranu i cvijeće, a mirisne štapiće, rijetko dobivene,pospremali bi u malenu drvenu kutiju i palili za posebne obrede.Danas je svećenik osjetio da je taj dan.Uvijek vođen intuicijom, dane bi odabirao prema unutarnjem vodstvu, prateći noćni nebeski svod i kretanje zvijezda.

Odabrao je štapić s mirisom tamjana.

Nakon završene molitve, sa zahvalom na usnama i u srcu, krenuli su na spavanje.San je brzo obavio njihova tijela, a duše zaplovile bezvremenom zonom.Po prvi puta Adi i svećenik, susreli su se i izvan tijela.Kao da je taj susret bio dio njihove svakodnevice, nisu se iznenadili, već su se prepustili bestežinskom osjetu leta. Negdje unutar svojih aura, a opet, izvana, osjetili su nečiju blizinu. Svjetlost je obgrlila njihove duše i stopila u jedan maleni svemir.Nakon ovako lijepog osjećaja, opet su se naizgled razdvojili, primijetivši kako je svjetlost oblikovana u ženski lik.

-Tamjana – začuli su u svojoj nutrini.

Adijeve oči poprimile su onaj znani pogled u kojemu se mogao ugledati cijeli Svemir.
Čak je i Tamjana imala osjećaj drevnog prepoznavanja osjetivši taj pogled, međutim, odgovor na tu kratku pomisao bit će joj dan nakon nekog vremena, danas još ne.


Nastavlja se...

http://safiris.blog.hr