67. SVETI AMBROZIJE MUČENIK

 

        Jedan je svetac, Ambrozije, tvrdio da se sjeća svojega života u tijelu kišne gliste.

        “Dobro mi je tada bilo, braćo”, govorio je. “Znalo se što svakomu pada u dio raditi, i nitko nije ni pokušao plesti tuđ koš. Vladao je red i zakon kakvoga ovdje nema”.

        On je riječ “ovdje” izgovarao kao da govori o nekoj tuđoj, divljoj zemlji. Uzdisao bi i dometao:

“Što je, tu je - stavilo me ovdje po kazni...”

Braća samostanci šaputali su da je Ambrozije malo svrnuo s pameti. Jedan, koji mu je katkada znao navratiti u ćeliju na večernji razgovor, osmjeli se primijetiti:

        “Ambrozije, ali zakon tih stvorova okrutan je zakon. Oni proždiru jedni druge bez žaljenja i promišljaja”.

        Ambrozije se sjetno nasmiješi.

        “Zar ti ne vidiš, brate, da ljudi to čine ljudima pod krinkom velikih načela i ciljeva? Milije su mi onda kišne gliste i zmije, jer u njih nema licemjerja”.

 

 

        Možda je bolje ne sjećati se prošlih života?

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)