Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član misko

Upisao:

misko

OBJAVLJENO:

PROČITANO

657

PUTA

OD 14.01.2018.

Sve moje strasti

Malo začina ...

   Konačno, nakon duge borbe sa samim sobom, priznajem nevoljko, i opet samom sebi, ono što nitko iz moje okoline ne sluti, niti ne smije naslutiti: opsjednut sam strašću prema njoj, prema Analini. Strast ludim tempom buja, raste i širi se u mojoj nutrini, pa ponekad osjećam nepodnošljivo širenje u grudima: baš kao da ću prsnuti, razletjeti se u milijarde strastvenih komadića, a svi će ti komadići crvenom bojom krvi pjevati o mojoj strasti. Prema njoj, Analini. Čudim se, kako nitko ne primjećuje što se događa sa mnom. Na prvi pogled, funkcioniram normalno, ali je to samo površinski, vidljivo, nitko ne sluti skrivene orkane u mojoj duši koji se podižu, vitlaju mojim umom, podižu me u visine strastvenih maštanja, da bi me čas kasnije, te iste sile nemilosrdno obrušile u ledenu pustoš realnosti: Analina nikad neće biti moja, nedostižna je, nedostižna...Nepremostivi jaz koji nazivamo godinama, raširio se između nas, ispriječio, nemoguće ga je savladati. Malodušnost me obuzima i otimam se: ne dam svoje snove!

 

   Jednog se jutra probudim sav u znoju, početak je lipnja, ljeto samo što nije leglo svojim vrućinama, zurim širom otvorenih očiju u ništa i iz toga ništa izranja ona, vidim sanjanu Analinu: gola izlazi iz mora, duga i svjetlo-smeđa kosa prosipa joj se po čvrstim leđima, podiže duge i vitke ruke prema nebu, a oči joj krupne i svjetlucave, divne smeđe boje, otvoreno gledaju u mene i smije se, smije...Trebala mi je dobra minuta, pa da shvatim kako je to prolazni san, dovršen, odsanjan, na moju veliku žalost. Želio sam živjeti ostatak svog života u njemu: nikada se ne probuditi i nikada ne shvatiti kako je to samo san i ništa više. Dok gledam Gordanu, svoju ženu, kako blago hrče pored mene u bračnom krevetu, rukom prebačene preko širokog čela, ni ne sluteći moje misli, moje snove, koji tako živo titraju oko njenog mirnog sna, donesem odluku, čvrstu: Analina mora biti moja. Moram je imati!

   Samo to osjećam, ništa drugo. Nije me briga za Gordanu sa kojom sam u braku već dvadeset godina. Ne mislim na to. Mislim na to kako sam onog davnog dana pogriješio oženivši se: ta imao sam samo dvadeset i dvije! Što sam mogao znati o ljubavi? Gordana je imala dvadeset i čitavog je svog mladog života voljela samo mene, znao sam to, dokazala mi, dala mi samu sebe netaknutu i ni jednog drugog muškarca nije ni pogledala, od dana kad su se naši pogledi na trgu sreli. Mislio sam, kako je ljubav ono što osjećam za nju, ali sad znam da nije: na Gordanu nikada nisam mislio kao na Analinu, nikad nisam osjetio žudnju za njom kao za Analinom. Razapinje me žudnja za Analinom, moram je imati ili ću umrijeti. Imam četrdeset i dvije godine i tek sada znam što znači voljeti i željeti. Presnažno želim Analinu. Do bola.

   Polako, pazeći da ne probudim Gordanu, još je rano, ustajem i bosim nogama odlazim u kuhinju. Stan je tih, sami smo u njemu, nema djece koja buče: jedina nas kći Violeta, napustila otišavši na studije, devetnaest joj je godina. Dok pristavljam kavu po prvi me put ošine misao, skrivena, jer drijemala je čitavo to vrijeme pritajena u mojoj najdubljoj dubini podsvijesti: nisam joj dozvoljavao isplivati na površinu. Ali je sad izbjegla mom nadzoru i evo je, odjednom pleše ispred mojih očiju: moja je kći dvije godine starija od Analine.

   Stojim potresen i buljim u uzavrelu vodu: Violeta devetnaest, Analina sedamnaest. Ponavljam to u sebi i trenutak nešto nepoznato pokušava izbiti iza skrivenih mi misli, ali odjednom to prestaje i ponovo vidim Analinu kako izlazi iz mora, gola, prekrasna, gola, poželjna, gola i moram je imati i za ništa me drugo nije briga, moram je imati, inače ću umrijeti...

   Drhtavom rukom, od navale strasti, koja mi zapljuskuje um, sipam kavu i srčem prvi vreli i gorki osvježavajući gutljaj. Stojim ispred prozora i gledam dole, na ulicu. Obasjana je suncem i prvi ranoranioci već prolaze njome, a ja u svakoj mladoj ženi očekujem ugledati Analinu.

 

   Analina. Čudno ime. Kad se doselila u naš mali grad, svi smo bili iznenađeni njenim imenom i jednom sam, susrevši je na trgu, na kojem smo se prije ili kasnije svi sretali, zaustavio, mahnuvši joj rukom.

   - Čekaj, mala, trenutak! - rekoh joj. - Reci mi, molim te, odakle ti tako čudno ime?

   - Svi me to pitaju - kaže ona nasmijano, a oči joj smeđe krupne i istog me trena očarale i nisam više mogao prestati razmišljati o njihovoj ljepoti. - Imam dvije kume: jednoj je ime Ana, a drugoj Lina. Pa da bi obje bile zadovoljne ...

   - Ah, razumijem - kažem i gutam je pogledom, ne mogu se suzdržati: na njoj crvena tanka haljinica, suncem obasjana i sve se vidi kroz nju, po prvi je put u svojoj mašti svlačim, laganim i nježnim pokretima.

   - Pa... - muca ona sva zbunjena - do viđenja!

   Je li naslutila moje misli? Vjerujem u to. Gledam je kako odlazi u susret suncu i ne mogu odvojiti pogleda sa njenog vitkog, mladog tijela i osjećam ono što nikad nisam osjećao i što me zbunjuje. Dok se udaljava od mene dugim korakom prelijepih dugih golih nogu, sunce joj, kao i meni, udara u oči i vidim joj tijelo kroz prozirnu haljinu, krasno i mlado tijelo, baš kao da je gola, ništa nije skriveno, a opet, ništa nije otkriveno. Naslućujem naslade koje skriveno počivaju u tom tijelu, spavaju i čekaju buđenje. Ja ću je razbuditi kako još nikada nije bila budna. Jedva čekam taj trenutak: živim za njega. Krv mi struji, udara u lice i osjećam se baš kao u ratu prije napada: napet do ludila, trnci jure uzdrhtalim tijelom, bojim se, a želim da što prije počne, uzbuđenje mi trese tijelo, grlo steže, ne mogu gutati, ne mogu govoriti. Ali je ovo uzbuđenje, za razliku od onog ratnog, slatko i ne prestajem ga željeti. Želim ga neprekidno osjećati, a ne viđam neprekidno Analinu i kad je ne vidim jedan jedini dan, osjećam se uskraćenim nečim što mi po pravu pripada.

 

   Poslije toga susreta, počeo sam je sretati sve češće: poznavao sam njene navike i nastojao biti tamo gdje i Analina. Ništa nije sumnjala, mislila je kako je to puka slučajnost. Gradić je i onako malen i svi se mještani međusobno iz viđenja poznaju i često sreću. Malo pomalo, gradio sam neki, nazovimo ga, u nedostatku bolje riječi, prijateljski odnos. Sve do prije nekoliko dana nisam toga bio ni svjestan, ali sada znam: već sam onda provodio  plan osvajanja u djelo, a da nisam ni bio svjestan kako imam plan. A plan se rodio u mojoj čežnji prema njoj, Analini, i na sve sam ostalo zaboravio, sve sam bio spreman napustiti, jedini mi cilj postao zadovoljiti svoju žudnju, koja je rasla i rasla i kidala mi utrobu. Ljubavna me groznica nemilosrdno tresla, patio sam, ali se ni za što na svijetu ne bi odrekao te patnje. Jer to je Analinina patnja, patnja za nju i zbog nje i sa radošću sam je osjećao u sebi.

 

   Brisači su mi ludom brzinom radili, kiša je lijevala, vodena zavjesa sprečavala vidjeti dalje od nekoliko metara, kad sam je ugledao kako stoji sva zgrčena, pokisla do kože, ispod jednog balkona. Obučena u kratku žutu haljinicu, sasvim mokru, koja joj se pripija uz tijelo i duge butine, drhturi na vjetru koji je stigao zajedno sa kišom. Dah mi zastaje od tolike ljepote. Dovezao sam svoj automobil do nje, nagnuo se i spustio prozor i uživao u iznenađenju u njenim smeđim očima, širom otvorenim.

   - Upadaj! - viknem joj. - Odbaciti ću te!

   Ni sekunde nije oklijevala i to mi je bila potvrda koju sam priželjkivao: stekao sam njeno povjerenje. Val me oduševljenja preplavi, isprsim se i duboko udahnem. Gledam je kako trči prema meni, sva joj se odjeća slijepila uz tijelo, mlado, čvrsto, zanosno. Brzo ulazi u kola, sjeda, a do mojih nosnica, koje požudno širim, dopire miris mladog djevojačkog tijela, kiše i još nečeg, što odmah ne prepoznajem, ali shvaćam vrlo brzo, gledajući je kako grčevito stišće koljena, a oči joj smeđe i prekrasne, posramljeno gledaju u mene i sve mi govore.

   - Sva sam mokra - žali se ona tiho. - Bili smo na košarkaškom terenu i gledali kako igraju, kad se ovo čudo spustilo iznenada sa neba.

   Njen me zanosni miris mladosti uzbuđuje do ludila i brzo mijenjam položaj tijela. Ne želim da ona primijeti što se događa sa mnom, kako djeluje na mene. A djeluje... uzbuđenje raste i raste i ni na što drugo nisam sposoban misliti i jedva upravljam vozilom. A kiša bubnja silnim ritmom, prati moje uzbuđenje. Koje raste...

   - Pazite! - viče ona uplašeno.

   Dok mi tijelo tresao preslatki grč, noga mi nagazila papučicu gasa, protiv moje volje, kola su poskočila na mokroj cesti, gotovo poplavljenoj cesti i to ju je uplašilo.

   - Ne boj se - umirujem je i nastojim da mi glas zvuči čvrsto, kao da se ništa ne događa, dok mi se bedra napinju, sok curi, sladostrašće caruje, a u meni urla praskajući samo jedna jedina vatrena kugla  pretvorena u misao-želju: imati je! Pitam se, kako bi tek bilo, kad bih istinski uživao ovo mlado tijelo pored sebe, kad je samom svojom blizinom pružilo mi ovako veliki užitak!

   Probijam se kroz vodenu bujicu, a u meni iznova raste želja, kao da malo prije nisam eksplodirao u nekontroliranoj strasti, koju ne mogu ukrotiti, suzdržati i još više, jače, ako je to uopće moguće, želim ovo mlado tijelo pored sebe. Gledam kako joj se grudi uzbuđeno dižu i spuštaju, mokra ih tkanina sapinje i u duhu vidim njihovu mokru i golu ljepotu. Bradavice joj jasno vidim ili naslućujem, nisam siguran i jedva susprežem snažnu želju dodirnuti ih, liznuti, okusiti…

   - Stigli smo - kaže ona i njen me glas strese, vraća u svijet hladnoće, neutažene žudnje.

   Zaustavljam se i gledam kako moja jedina želja izlazi na kišu, a njene riječi kojima mi zahvaljuje ni ne čujem. Vidim samo vitkost tijela, kako izlazi iz automobila na kišu, napušta me, uspravlja se i trči kroz kišu, a gole i mokre noge sijevaju ljepotom. Dok je gledam, sve se moje strasti, koje mi razapinju i tijelo i um, ujedinjuju u jednu veliku plamteću strast: želju za posjedovanjem Analine. Kiša mi je otima: gusto pada i sakriva je od mog pogleda. Slika njena, ostaje zarobljena u mojoj duši.

  

   - Što ti je bilo? - pita me Gordana: gleda me, a oči joj još uvijek zamućene, poluotvorene.

   Vozio sam do kuće poput  luđaka, popeo se u stan i upravo zaskočio Gordanu, poput uspaljenog pastuha, kao što sam znao nekada davno, u ona prohujala vremena, prije dvadeset godina, kad smo bili mladi i dok je  putenost vladala nama. Čitavo vrijeme dok sam njenim tijelom gasio žeđ za drugim tijelom, u mislima mi lebdjela ona, Analina, tako blizu mene, a opet tako daleko, nedostižna.

   - Ne pamtim kad si se ovako ponašao - nastavlja Gordana.

   Šutim. Želim da umukne. Ne razgovara mi se. Zašto me ne pusti maštati? Mrzim je! Ovdje treba ležati Analina: njeno tijelo bi se moralo nalaziti uz moje, oba naga, znojna, zadovoljena. Dok nas strast povezuje i lebdi nad nama.

   Zapuh vjetra pomakne zavjese, lijeno se zalelujaju, a ja vidim suknju Analine kako lebdi, dok joj duga bedra bljeskaju putenošću na kiši. I zovu me, šire se ispred mene, duga, glatka, pozivajući. Gladim ih u najskrivenijim mislima, naslađujem se njihovom toplinom, glatkošću, koju slutim pod dlanom. Omamljen sam snovima: ne živim realan život, stvorio sam svoj život, intenzivniji, mnogo intenzivniji od ovog koga svi vide. Uživam u njemu. Pažljivo ga sakrivam od čitavog svijeta i on mi postao pravi, jedini život. Hrani me i održava nada: imati ću je, biti će moja, imati ću je. Ništa drugo nije važno. Ništa drugo ne postoji. Samo želja, rastuća, plamteća. Vječna. Znam da neće prestati rasti sve dok je ne utažim. Moram imati Analinu.

   Vjetar, koji kradom, poput lopova, ulazi kroz poluotvoreni prozor, hladi mi zažareno lice, dok počinjem osjećati kajanje. Nema olakšanja mojoj duši: sve je pritišće. Nisam trebao to učiniti sa Gordanom, morao sam se suzdržati. Svojim činom prljam osjećaje prema Analini, izdao sam je, prevario...Ono što osjećam prema njoj ne smije se rasipati na druge žene: čitav pripadam samo njoj i siguran sam, kad bude došao dan u kojem ću joj sve priznati, kako će me moja Analina razumjeti i voljeti i cijeniti zbog toga.

   Okrećem leđa Gordani, ne želim je vidjeti, želim misliti na čistu Analinu, koja će tek u mom zagrljaju otkriti da smo neraskidivo povezani.

   Zavjesa se lagano njiše na toplom vjetru. Tonući u san, gledam zavjesu, kao da se zastor spušta nad prvim činom mog strastvenog života. Uskoro...

  

   Nije me bilo četiri dana kući, morao sam otputovati po službenoj dužnosti. Četiri dana nisam vidio Analinu i silno mi nedostaje. Subota je upravo počela, ponoć samo što je otkucala, vozim brzo kroz hladnu noć, kad u odsjaju farova koji sijeku mrak, ugledam vitku žensku priliku: stražnjica divna, kruškolikog oblika i čvrsta,  sapeta trapericama i odmah je prepoznajem i osjećam napetost, uzbuđenje. I prije nego li joj ugledam lice, znam kako je to Analina. Ne može biti ni jedna druga.

   Ne vjerujem svojim očima i mislim kako budan sanjam: tresem glavom, ali slika ostaje ista. Polako smanjujem brzinu i zaustavljam se pored nje.

   - Analina! Pa što radiš na cesti u ovo doba?

   - O! - uzvikne ona, ramena joj se opuste. - Ne sviđa mi se društvo u diskaću, pa...

   Prisjetim se: u blizini se nalazi disko-klub u koji mladi njenih godina rado zalaze. Sa svojih četrdeset i dvije, prestar sam da zavirujem u takve kutke, ali Analina, lijepa Analina, je baš u tim godina: sedamnaest joj je i procvala je, raskošna ljepotica. Gledam je i ponovo sam osupnut njenom ljepotom: pun je mjesec i na obasjanoj se cesti vidi gotovo kao i danju.

   - Ulazi! - kažem joj zapovjednički, ali ne grubo: nikako je ne želim prestrašiti, ne sada, kad ju je moja silna želja, uvjeren sam u to, konačno dovela ispred mene. Nije moglo biti drugačije. - Nema smisla da hodaš do kuće. Ima barem šest kilometara.

   Trenutak se krzma i znam o čemu misli, ali onda se odluči i zakorači prema meni i počinje obilaziti kola, da bi ušla u njih i sjela na suvozačevo mjesto. Prisjećam se one kišne vožnje i već sam ludo uzbuđen, ali u kolima je mrak i ona to ne može vidjeti. Sve je noćas na mojoj strani. Ovo je noćas moja noć. I njena. Naša noć.

   - Što se dogodilo? – pitam je, nastojeći je opustiti, pripremiti je. – Zbog čega si napustila društvo? Nisi valjda bila sama?

   - Postali su bezobrazni prema meni – odgovori ona, pogled joj čedno oboren. – Ne dozvoljavam nikome da tako postupa prema meni.

   - Kako to?

   Ne odgovara i ja ne navaljujem. Udišem diskretan miris parfema i uživam. Naslađujem se već sada tek predstojećim trenucima.

   - Zar nismo ovdje trebali skrenuti? - pita me.

   - Nešto ću ti pokazati - umirujem je.

   Analina se promeškolji, osjećam njenu probuđenu neugodnost pomiješanu sa probuđenim oprezom i žao mi je zbog toga, ali tako mora biti. Brzo će je to proći, uvjeren sam, istog trenutka kad joj iskreno budem iskazao svoje divljenje, ljubav koju osjećam prema njoj.

- Gdje me vozite?

- Smiri se, zlato – kažem joj meko.

- Gdje me vozite!? – ponavlja ona i sada već viče i to me zbunjuje.

   Ne odgovaram. Nisam pripremljen na takvu njenu reakciju: uvijek je u mojim mislima bilo … Vozim brzo bijelom cestom, sišli smo sa asfalta, vozim prema jednoj maloj udolini, koju poznajem, okružena šumom i teško uočljiva, posjetio sam je nekoliko puta.

   - Hoću van! - viče Analina.

   Stižemo do udoline i zaustavljam kola, gasim motor i okrećem se prema Analini. Boli me njeno nepovjerenje. Zar ona ne osjeća moje osjećaje, zar ne zna ...

   - Analina ... - počinjem, ali naglo prekidam.

   Ona uz trzaj otvara vrata i istog je trena vani, na livadi, u maloj udolini obasjanom punim mjesecom. Zatečen sam: nisam to ovako zamišljao. Zašto je drugačije? Zašto nije... Ne smije ovako biti!

   A tada me pogađa drugo iznenađenje: još jedan bolan šok. Analina počinje trčati, grabi dugim nogama u trapericama i udaljava se od mene, od moje ljubavi, od moje želje ... Urličem prema mjesecu, bolan je to urlik razočaranja, izgubljene nade: ne mogu podnijeti da ona bježi od mene i to je bol sa kojom se ne mogu nositi, prevelika je, ne mogu je podnijeti, ne želim je podnositi, okrutna je, suviše okrutna.

   Dajem se u trk. Trčim za Analinom, koju za čas stižem, grabim je za ruku i okrećem prema sebi. Lice joj ne prepoznajem, oči me njene širom otvorene prestravljeno gledaju, a ja ne razumijem. Zašto se boji? Zar ne osjeća moju ljubav? Privlačim je bliže, želim je zagrliti, a ona vrisne, vrisne prodorno u noć i zamahne. Njena me ruka, koja me trebala milovati, snažno udara po lijevom obrazu, okrznuvši mi oko. Divljačka mi bol prostruji glavom, zacrni mi se i zamahnem ... 

   Analina padne, prostre se na hladnu i suhu zemlju. Kleknem pored nje, legnem na nju i počinjem je ljubiti, a ona se trza i koprca i migolji, osjećam pod sobom mlado i čvrsto tijelo, toplo i uzbuđenje mi raste, raste… Zatim me pogađa njen drugi udarac, iznenada, u grlo, stisnutom malom me šakom pogodila, batrgajući se pod mojoj težinom, kojom joj držim tijelo prikovano za zemlju.

   Nešto pukne u meni, ne vladam više sobom. Uzvraćam. Ponovo. Još jednom. Ne znam koliko puta i koliko vremena je udaram. Konačno se ona umiri, popušta, likujem u sebi i zadovoljno joj skidam traperice, trzajem ih odbacujem i gledam ono što sam toliko dugo želio vidjeti. Ljepotu. Toliko željenu.

 

   - Moja si - šapućem joj nježno. - Moja si.

   Analina ne odgovara. Svlačim je. Do gola. Pod punim mjesecom gledam u tu raskošnu ljepotu, koja se napokon pruža ispred mene, ne opire, čeka me, mirno leži, čeka, baš onako sam sve ove duge dane čežnje zamišljao da će biti. Još je i ljepše, mjesec tome doprinosi, tiha i ledena noć i naša vruća tijela. Vodim ljubav sa svojom Analinom, dugo, dugo, pa zatim još jednom. Mirno leži ispod mene, više se ne opire, podaje mi se mirno, mirno, tiho, sasvim tiho. Pun nas mjesec gleda sa crnog neba.

   Ustajem i prvo popravljam njenu frizuru: kosa joj razbarušena i nježno joj prstima prolazim kroz nju, dok se mir konačno uselio u moju dušu. Brišem joj mrlje sa lica i tiho joj pjevušim i miran sam, miran, miran: beskrajan me mir čitavog obavio. Dok joj pjevušim riječi zanosa, primjećujem kako joj se glava nalazi u čudnom položaju, pa je namještam u pravilni. Veoma je pokretljiva, podatna, pokorna i milujem joj hladne obraze. Oči su joj širom otvorene i gledaju u noć, tamu osvijetljenu mjesecom. Odvlačim je iza žbunja,  i pokrivam njenom odjećom. Sad je moja. Samo moja. Ostaviti ću je ovdje čekati i vratiti ću se sutra u noći i voditi ljubav sa njom. Ona će me čekati, znam to. Prihvaća me, uopće ne pruža otpor, mirna je i tiha, moja je. Prihvaća me, osjećam to i beskrajno sam sretan. Koliko sam dugo čekao na to! Nije više važno. Nije bilo uzalud! Predivno je sa Analinom. Još je ljepše nego što sam u svojim snovima zamišljao.

   Ostavljam je pokrivenu i ulazim u kola, palim motor i vozim kući i već jedva čekam sutrašnju noć, kad ću se vratiti po još Analinine tihe ljubavi.

 

Copyright © 2006. by misko - Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na miskoi.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 01.06.2011. 09:50h

    Član saturnicaMerlin1 dobro začinjeno....:)))
  • 01.06.2011. 09:55h

    Član ivanaMerlin2 počelo je kao da je to običan čovjek u četrdesetima, sa sasvim uobičajenim željama i maštanjima, tako tipičnim za te godine... završilo je naglo i jezovito... gdje ih samo nađeš, takve drastične izuzetke koji izlete u najcrniju kroniku :)))
  • 01.06.2011. 09:57h

    Član saturnicaMerlin1 Uredništvo!!....molim ovu strast ubaciti u Vaš izbor..::)))))
  • 01.06.2011. 10:17h

    Član shadowofsoulMerlin9 \"...Dok gledam Gordanu, svoju ženu, kako blago hrče pored mene u bračnom krevetu, rukom prebačene preko širokog čela, ni ne sluteći moje misli, moje snove, koji tako živo titraju oko njenog mirnog sna...\" --> a i ti ni ne sluteći ništa, ona isto tako možda sanja svog Analinčića pa oboje dijelite pakao, a sanjate u raju.. uvijek raspaljuje maštu ono zabranjeno, nedostižno, a ono što spava uz nas - kao da je samo po sebi normalno i ...tu je, pa tu je... pa zato nije interesantno??? životna greška mnogih koji zapadnu u krize srednjih godina... pogledati film \"Požuda\", Jeremy Irons i Juliette Binoche... odličan film! :) priča je dobra, ali poruka je loša.... ne bih za \"Vaš izbor\", za mene ovo nije za nikakav izbor... sorry, samo moje mišljenje...
  • 01.06.2011. 10:20h

    Član shadowofsoulMerlin9 + dodatak: ovako je umrla i Anđela Bešlić od onog starog manijaka (u krizi srednjih godina: ona 17, on 43) koji ju je isto tako gledao, silovao, zatukao-ubio!... isto tako i Kristina Šušnjara iz Trilja... ista sudbina, samo što je ovaj manijak bio mlađi...
  • 01.06.2011. 10:22h

    Član saturnicaMerlin1 sjneko....ja sam predložila za Vaš izbor zbog majstorski napisanog teksta....a ne zbog teme....iako je i ona , za mene makar, zanimljiva....:)))))))))))
  • 01.06.2011. 10:26h

    Član shadowofsoulMerlin9 znam, Saturnice, vidjela sam ... priča je ok, ali je poruka loša... tema je silovanje, koliko vidim i raspirivanje muških erotskih fantazija na mladim curama (djeci)... kažu, iza svake dobre djevojke/i žene stoji muškarac i gleda njeno dupe....
  • 01.06.2011. 10:26h

    Član ivanaMerlin2 shadow, za mene se ovdje radi o čovjeku koji je izgubio razum u određenom trenutku... to nema nikakve veze s odnosom prema ženi niti prema djevojci... to je naprosto netko tko je naglo pukao, pogubio se i ubio.. prije bih rekla za psihijatriju, nego za zatvor... nedostaju svi razlozi zašto se to desilo, ništa o njemu ne znamo... zdrav svakako nije.
  • 01.06.2011. 10:30h

    Član ivanaMerlin2 poruka je da djevojke ne smiju sjedati u automobile sa strancima. a dupe je gledano ionako. ali ga treba čuvati. glavom.
  • 01.06.2011. 10:30h

    Član saturnicaMerlin1 ....pa u jednoj priči ne mogu stati svi razlozi zašto je učinio to što je učinio....možda u romanu....ali..u svakom slučaju meni je priča izvrsna....zar nije zanimljivo prošvrljati i nastranim umovima, i vidjeti kakvog sve smeće možeš naći zaogrnutog formom ljubavi.....
  • 01.06.2011. 10:36h

    Član shadowofsoulMerlin9 srž je u otuđenosti: \"...\"...Dok gledam Gordanu, svoju ženu, kako blago hrče pored mene u bračnom krevetu, rukom prebačene preko širokog čela, ni ne sluteći moje misli, moje snove, koji tako živo titraju oko njenog mirnog sna...\" ---> najlakše se okrenuti nekom drugom, nego poraditi na ovom postojećem? da, poruka je mladim curama: čuvajte se uspaljenih sredovječnih, ali i mladih pohotnika :) a zašto je pohotnik??? pa nenamiren u seksu, počinje fantazirati i, kao ekstremni slučajevi, događaju se ona zlodjela iz Trilja, Sinja... Anđela Bešlić, Kristina Šušnjara??? ući u nastrane umove mi baš nije neki gušt, jer toga je prepun dnevni tisak, od prve do zadnje stranice, izuzetak je vremenska prognoza i poneki horoskop... ne, meni ova priča nije legla.. nikako... sorry..
  • 01.06.2011. 10:37h

    Član ivanaMerlin2 pa zar bi ishod bio drukčiji da je sjela u auto sa mladićem od 25 koji bi na isti način pukao ? u ovoj su priči dvije priče koje su zapravo sasvim neovisne jedna o drugoj...
  • 01.06.2011. 10:37h

    Član shadowofsoulMerlin9 Ivana, to sam i napisala u mom predzadnjem komentaru ...
  • 01.06.2011. 10:44h

    Član saturnicaMerlin1 ajoj...sjenko....pa i Raskolnjikov je babu ubio okrutno i nemilosrdno...sjekirom po lubanji....doduše niju ju silovao...ali , zar je trebao?.....romani vrve nasiljem i ubojstvima, mislim, nije baš život ljubić s ružičastim koricama....
  • 01.06.2011. 10:47h

    Član ivanaMerlin2 ( cijeli sam život željela kćer, ponekad mi je drago da mi je taj blagoslov uskraćen, vjerovatno postoji razlog... nije lako biti djevojka... )
  • 01.06.2011. 10:48h

    Član shadowofsoulMerlin9 znam, Saturnice, ali sam samo napisala svoje mišljenje.. neka priče, neka romana, neka filmova... sve je to ok, ali meni ova priča nije legla... (možda, zato jer sam bila žrtva jednog takvog pohotnog taksiste, 1991. pa znam kako je to? ne bih o tome, ali kažu da život piše romane)...
  • 01.06.2011. 10:53h

    Član saturnicaMerlin1 ok.....nećemo više...:)))))....pusaaa
  • 01.06.2011. 10:54h

    Član shadowofsoulMerlin9 kiss, bejbe :)
  • 01.06.2011. 11:05h

    Član tavrickMerlin1 ojlala..bogami, priča je kontroverzna u najmanju ruku.. malo me evociralo na legendarnog \"Davitelj protiv davitelja\" :-) a da, zbuni čovjeka jer ne zna šta bi ocjenjivao i na šta se osvrnuo hehe.. definitivni palac gore za tehn. izvedbu ! što naaaaravno ne znači isto za pohote, silovanja i ubojstva.. i potpuno shvaćam Shadow, pogotovo što je imala takvo iskustvo pa ne može baš na ovaj tekst gledat iz nekog, ajmo reć, umjetničkog ugla, jebi ga..mi drugi imamo tu privilegiju.. autor je definitivno ušao u um opsjednutog čovjeka (nadam se da nije njegov) i slijedi ta fina psihološka obrada i gradacija te grandiozno bolesni svršetak :-) treba osvjestit činjenicu da svijet vrvi ovakvim psihološkim profilima i zašto ne pisat o tome..pogotovo ovako kvalitetno, jel..
  • 01.06.2011. 11:10h

    Član tavrickMerlin1 a i tu je taj muški sindrom \"Lolita\" od kojeg su rijetki mužjaci cjepljeni..
  • 01.06.2011. 11:17h

    Član shadowofsoulMerlin9 pitam se, a kako većina žena nije napaljena za muške Lolite??? :) (ne mislim tu na Ezela, jer je on filmski glumac te izgleda puno starije, nego što ima godina (18.6. će imati 37 godina) bit će da većina muškaraca ne odrastu emotivno, ne sazriju ni emotivno ni bilo kako i onda se zadržavaju u onim godinama (mladosti), iako su već zagazilo dobro u starije godine?...
  • 01.06.2011. 11:21h

    Član shadowofsoulMerlin9 gledam na TV seriju \"Criminal minds\" (Zločinački umovi) gdje bihevioristička ekipa FBI-a preko viktimologije (profila žrtve) dolazi do počinitelja, naravno twisted mind mu u glavi... moraju ući u njegov svijet da bi shvatili njegovo ponašanje... i ja sam pokušala ući (godinama iza toga) u bolestan um onog taksiste iz VIII mj. 1991. i do danas nisam uspjela odgonetnuti - zašto? najinteresantnije je to što sam ga vidjela ne jednom u gradu: samo me gledao onim jednim jedinim zdravim okom kojeg je imao... pokazala sam ga Davoru, raspametio se, htio ga je razbiti, ali sam ga odvukla! sva sreća, ne krećem se više tamo gdje se zadržava (vidim to mu je nova štacija), pa izbjegavam i to mjesto.. ne, nisam ga prijavila policiji... bila sam u šoku!!! i još sam danas, kad vidim bijeli mercedes sa taxi tablicom!
  • 01.06.2011. 11:23h

    Član shadowofsoulMerlin9 no, ali to nema veze sa ovom pričom, ali i ima??? možda... ne znam... ja sam imala sreću... isto me odvezao na pustopoljinu prema Velikoj Gorici, bilo je oko 22h navečer, bila sam bez auta... ja sam imala sreću, sad ovo pišem, jer sam ostala - živa...
  • 01.06.2011. 11:25h

    Član tavrickMerlin1 a nije? :-) to si ti rekla, ja to neznam.. al to što reče za em.odrastanje je dosta ključno za promjenu duboko ukorijenjenog (u kolektivnoj i individualnoj podsvjesti) zamjeranja žena prema muškarcima.. jednostavno nas počnite gledati kao djecu i puno puno toga će vam biti lakše otpustit..
  • 01.06.2011. 11:27h

    Član shadowofsoulMerlin9 Tavrick, ima dobre djece, ali ima i one zločeste :)
  • 01.06.2011. 11:30h

    Član srceMerlin3 Provokativna, erotska, rašomonska priča. Moje viđenje ove priče, a žena sam koja hrče je drugačiji. posle prvog pasosa, koji na kraju glasi: \"Analina nikad neće biti moja, nedostižna je, nedostižna...Nepremostivi jaz koji nazivamo godinama, raširio se između nas, ispriječio, nemoguće ga je savladati. Malodušnost me obuzima i otimam se: ne dam svoje snove! ...Da, to su bili erotski snovi, čoveka u najboljim godinama i ništa neobično. posle kratkog buđenja zbog ženinog hrkanja, zaspao je ponovo i snivao :)) Istina, da se može sagledati iz drugačijeg ugla ; status Analine kao mlade devojke koja uvek nekako stoji na ulici, sa ženine strane, njegove, socijalne itd.
  • 01.06.2011. 11:33h

    Član shadowofsoulMerlin9 :) a i ime \"Analina\" mi je odmah palo u oči :) Analina ??? na što li ga vuče ova erotska fantazija? :) na koji dio erotike? :) vrlo jasno izlazi van :) svi imamo erotske fantazije, ali Bože dragi, pa bez ubojstava, silovanja :) ne znam, moj kut gledanja je vrlo subjektivan i nisam mjerodavna za davanje bilo kakve ocjene ili mišljenja o ovom tekstu... priča je dobra, nisam rekla da nije dobra, ali poruka nije dobra...
  • 01.06.2011. 11:39h

    Član shadowofsoulMerlin9 \'\'Nije zanimljivo ono što vam žene kažu, zanimljivo je ono što prešute.\" rekao je davno Shakespeare
  • 01.06.2011. 11:40h

    Član tavrickMerlin1 tako je shadow..ima i \"zločeste\".. ali poanta je u tome koliko se zapravo možeš istinski ljutit na dijete? a ti bi tu traumu trebala iscjelit, to je i slijepcu jasno.. a zašto se sve to skupa desilo, desilo se jebi ga.. dublji uzroci postoje, s tim se odmah htjelo prodrmat tu tvoju sexualnu energetiku jer mislim da ti svašta po tom pitanju vučeš iz prolih života.. e da si jedina.. isto tako sam htio reć da izdvajanje i vezivanje nekakvog pohotnog muškarca za stup srama je potpuno diletantsko i ograničeno gledanje na stvarnost.. jer i te muškarce su odgajale njihove majke, žene, sestre..ostavljale su ih neke princezice i zabijale emocionalne noževe u leđa.. to je tako.. i puno vas koje ste trenutno u ženskom tijelu ste bile muškarci u hrpu života i silovale i ubijale okolo.. i \"borile se\" sa svojm seksualnošću.. sve su to jednostavno lekcije..
  • 01.06.2011. 11:45h

    Član sretan_trenutakMerlin1

    Miško

    dragi miško, tvoje priče često uspoređujem sa pričama iz neurofiziološke prakse Olivera Sacksa...on uranja u dubinu djelovanja ljudskog mozga u arealima pronalazi patologiju svijesti...Čovjek koji je ženu zamjenio sa šeširom, Žena koja se ujutro probudila i više nije osjećala tijelo, čovjek koji je svoju nogu htio baciti iz kreveta jer je mislio da je tuđa...slikar koji iznenada više nije vidio boje...čudesna mašinerija je mozak, a još čudesnija svijest za koju još uvijek ne znamo s kojeg izvora izvire...tvoje priče su poetika neurofiziologije i neuropsihijatrije ljudskih duševnih stanja...kao što sa užitkom čitam Sacksa tako uživam i u tvojim pričama...povezujem crtice iz njegove prakse i tvog intenzivno proživljenog života...:-))
  • 01.06.2011. 11:52h

    Član ivanaMerlin2 shadow: \"gledam na TV seriju \"Criminal minds\" (Zločinački umovi) gdje bihevioristička ekipa FBI-a preko viktimologije (profila žrtve) dolazi do počinitelja, naravno twisted mind mu u glavi... \" Bog s tobom, zašto to gledaš ? i onda joj se miškova priča ne sviđa :))))))))))))) a meni taman dobro dođe to zrnce jer ne gledam tv i ne čitam novine :)))) ali ne puno više od ovog zrnca... dosta je ovoliko.
  • 01.06.2011. 12:02h

    Član shadowofsoulMerlin9 Ivana, oduvijek volim trilere... i prije tog događaja... tako da to nema veze sa ovim događajem, a nastavila sam gledati trilere i nakon toga...
  • 01.06.2011. 12:05h

    Član shadowofsoulMerlin9

    Tavrick,

    :) ta trauma iz 1991. se nastavila na moju stalno prisutnu traumu iz 1962. :) tako da proces osvještavanja, izgleda, bit će u nekom od sljedećih života... da, bili smo u prošlim životima i muškarci i žene... kroz regresoterapiju sam prošla moja 2 \"muška\" života i 2 ženska ... dakle, poruke koje sam dobila, ono što sam vidjela - kakva sam bila i \"bio\" :) ajme :) no, kako se ipak živi \"sada\" i U SADA, tako neke stvari i dalje mlataraju svojim dugim repovima i zamagljuju ovo lijepo SADA... proces je dugotrajan, ali kakva sam bila te 1991. i kakva sam SADA - nebo i zemlja.. razlika kao nebo i zemlja :) hvala Bogu, strah me još uvijek jednookih taksista, ali se više ne vozim taksijem... radije idem pješice :) (ako nema auta) :) a ima ga tako da opet - eto :) keep going further :)
  • 01.06.2011. 12:13h

    Član tavrickMerlin1 čuj draga, siluju te, bacaju čini na tebe, kockaju s tvojom lovom, kolegice te maltretiraju i rade iza leđa, tu na Magiju ulaziš u konflikte.. ne možeš reć da ti je dosadno, fakat zanimljivu karmu odrađuješ u ovom životu :-))
  • 01.06.2011. 12:14h

    Član ivanaMerlin2 ( ja s njom neću u onu kuću za samoorganiziranje pa da mi trileri trešte po kući... aaaaa jok. )
  • 01.06.2011. 12:16h

    Član tavrickMerlin1 i malo sam toga i nabrojao jel :-) al treba na sve to probat gledat sa smješkom i eeeeventualno si dat truda osvjestit zašto i čemu sve to.. zašto TI prvenstveno to sebi priušćuješ tj. zašto si izabrala takav šarolik scenario..:-)
  • 01.06.2011. 12:19h

    Član tavrickMerlin1 :-)) ma seko pusti ti nju, potrudi se ti da svatko s tobom poželi dijelit taj vaš madbabahouseofterror.. onda znaš da si naprav\'la poso..:-)
  • 01.06.2011. 12:24h

    Član ivanaMerlin2 radije bih se potrudila da što dulje mogu opstati sama... sasvim iskreno rečeno... pa da tek tu i tamo nekoga pozovem na kavu... i Boga molim da to tako i bude... a davit mogu vas ovako virtualno :)))))))))))))
  • 01.06.2011. 12:25h

    Član ivanaMerlin2 ( živiJo internet ! )
  • 01.06.2011. 12:27h

    Član shadowofsoulMerlin9 ili je to kao onaj ulet godine: kaže on njoj: \"meni je tak\' mali, ti ne budeš ništa osjetila, a meni bi puno značilo\" :)
  • 01.06.2011. 12:30h

    Član ivanaMerlin2 od svih mogućih uleta, taj iskreni i skromni bi još nekako imao najviše šanse :))))) barem je nenasilan...
  • 01.06.2011. 12:32h

    Član shadowofsoulMerlin9 ili kao ono: što je to demokracija? kad 2 vuka i 1 ovca glasuju što će biti za večeru? :)
  • 01.06.2011. 12:33h

    Član shadowofsoulMerlin9 a što bi onda bila sloboda? kad dobro naoružana ovca pobija rezultate glasovanja :)
  • 01.06.2011. 12:34h

    Član ivanaMerlin2 Dobar dan. Koja je Tema ? :))))) sorry miško, nas tako odnese...
  • 01.06.2011. 12:39h

    Član saturnicaMerlin1 .... a tema je da se svak češe tamo gdje ga najviše svrbi....heheheheheh
  • 01.06.2011. 12:44h

    Član tavrickMerlin1 ma da nebi još i internet imale tamo.. lijepo izrađujete goblene, igrate bridž, cijel idan čekate dnevnik, poslije njega se davite se u sapunicama, kako koja izađe iz sobe ju ogovarate te svi oni ostali mali užici prikladni gospođama u godinama.. drugim riječima, teror ne smije prijeći van granica te kuće :-))
  • 01.06.2011. 12:45h

    Član ivanaMerlin2

    braco

    tako je. teror unutra. ja van. dogovoreno.
  • 01.06.2011. 12:51h

    Član saturnicaMerlin1

    :)))))))))

    ....ja sam mislila je ta BIG PAPAS AND MAMAS house kombiniranog tipa....:)))....znači ta kuća je samo za babice ?.....ccccc......:)))))))
  • 01.06.2011. 13:05h

    Član shadowofsoulMerlin9 :) meni fakat nikad nije dosadno :)
  • 01.06.2011. 15:10h

    Član pticaMerlin5 ufff...
  • 02.06.2011. 09:29h

    Član miskoMerlin2 Ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo ...
  • 02.06.2011. 09:35h

    Član ivanaMerlin2 hehehe... miško je spontano zapjenio pjenom radosti :))))) ooOOoOOoO*oOoo*oOo ooOoooO*oOO*oOo*oo ooo*O*OoOo*OOooOOo :))))))))))))))))))))))
  • 02.06.2011. 12:09h

    Član miskoMerlin2 @ ivana Kad se toliko govori, znači da je dobro napisano! :-) Hvala velika svima!

SADRŽAJ UPISAO

Član miskoMerlin2 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana misko dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

SRPANJ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član DeVeTDeVeT

    sretan imendan, svim Anama, Anjama, Ankicama, Anitama, Ankama, it.d...

    26.07.2021. 14:21h
  • Član iridairida

    Uživaj na odmoru...!!!

    26.07.2021. 11:41h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, uživajte u svakom danu, javiti ću se za desetak dana kad se vratim iz šumskog odmora. Lp

    26.07.2021. 01:13h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, uživajte u svakom danu, javiti ću se za desetak dana kad se vratim iz šumskog odmora. Lp

    26.07.2021. 01:13h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Sretnu i radosnu nedjelju vam želim. Lp

    25.07.2021. 07:28h
  • Član bglavacbglavac

    Nebuš sam puno nas je. Lp

    19.07.2021. 21:02h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Drago mi je da nisam sam. Necjepljeni će preživjeti, pa ne bih volio biti sam.

    19.07.2021. 13:08h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info