Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1068
OD 14.01.2018.PUTA
"Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče, uključujući i one koje gubimo..."
Mjesec dana . Čitavih 30 … malo za one koji vole , a puno , puno za one koji čekaju . A što je za one koji nisu nijedna od spomenutih kategorija? E…to ostaje shvatiti . To tek slijedi za naučiti . Nije učenje loše , znaš? Korisno je , diže elan i daje osjećaj da si koristan . E , tog mi treba . Za ovih 30 - sreće bez tebe . Ako te zanima …dobro sam . Nisam odustala . Nisam formirala ljušturicu ljutnje oko sebe . Dišem , živim , radim …i volim . Sebe , ljude , čupavce na četiri noge ; volim nasmijane klince , sunce i svaki , ali baš svaki novi dan … naučila sam ; odnosno , ti si me to naučio . Najvrijednija stvar koja je za tobom ostala … da se volim . Da volim svaki novi dan …i da cijenim sve lijepo . Vjerojatno nenamjerno …u svih tih godina bio si besplatna životna škola . I najjeftinija lekcija …ako srce ne računamo u nekoj valuti . Neka ga …ono se oporavlja . Zajedno s ponosom , svim neizrečenim , ljutnjom , tugom ; ide to . Iz sveg tog dođe nakraju i osmjeh . Tako da „juha osjećaja“ ispadne i sretna kombinacija od spomenutih sastojaka . Nisam ljuta , ni slomljena … samo malkice razočarana . Frustrirana? …slažeš princa u glavi silnih dana , noći , mjeseci i godina … , pa isti na kraju sage , ko u nekoj lošoj bajci ispadne samo mazga . …gledam te s prvorođenim u rukama , pa mi dođe da vrištim . Mala buhtlica sreće , divna … , a nastala iz tolike gomile krivih osjećaja . Pogrešnih . Dođe mi da na imaginarnoj tipkovnici odaberem „prew“ pa nas odvrtim 365 unatrag … bilo bi divno da postoji . Da krenem drugačije . Napravim bolje … , spasim što se spasiti da . I ne uvedem nas u „zavuzlamu“ dostojne loše meksičke sapunice . Znam …mora da je zato što te meksičke nemogu smisliti . Čak ni kad sam najumornija , na najvišem udaru hormona …nikad . I nikako . Mora da je zato … Ili je do pripreme?! Slično ko' kad spremaš neki novi kolač bez recepta . Kad loša priprema eventualno garantira u najmanju ruku pre sladak i pre tekuć zalogaj . Neznam . Samo se ponekih dana sjetim te tipke …pa ju poželim pri ruci . Ili te vražje pripreme?! No koja me priprema , kao ljudsko biće , krvavo pod kožom ; i koliko velika mogla „pripremiti“ na to …? …da te za naoko najobičnijeg dana , ako izuzmemo količinu posla i stresa (nevolja nikad ne dolazi sama , ne?) , u pauzi između jurnjave od točke „A“ do točke „B“ …ugledam u naručju s prvorođenim? Trebala sam znati . Obzirom da nisam … trebala sam – zanemariti? Ignorirati . Maknuti se . Bježati … svašta sam trebala . Trebala sam te zveknuti po toj glavi punoj ponosa davnih dana … možda za ono Silvestrovo?! Da … definitivno sam trebala . Ili govoriti . Nikako ne ostavljati , i glumatati još jedno egoistično derište . Bio si dovoljan sam za sebe . Kad je čovjek budala …,pa vidi kad je kasno . A onda nauči cijeniti . Ne izbjegavati . Ostavljati da se riješi samo …(kako se dovraga „rješava –samo“?!) . SAD ne ostavljam . NE izbjegavam , cijenim , govorim , pitam , borim se …i slušam sebe . SAD . Kad mi je godina stisnula šamarčinu stoljeća . I sve se to u globalu da nekako prožvakati …i taj ego , i ljutnja , i povremeni jad . Možda i osjećaj nemoći , želja i…ljubav . Al' kad me za ovakvih nedjeljnih večeri vrati u vremenu pa te se sjetim da govoriš o ne-sreći , ne-sigurnosti …povratku , pa se sjetim sebe blentave koja u cijeloj priči želi samo „odljutiti“svoje , smiriti svoj ego i pomalo te , za –vraćam ti , izignorirati još ovaj put …dođe mi da …- vrištim . Natrag nema . Sad postoji samo naprijed . Sve ja to znam …teorija tako divno zvuči …,al' ta praksa zadaje glavobolje . Nakon toliko vremena , sad si tu . Najlaganijim hodom minutu – dvije . Od tolike želje …sad si tu . I ponedjeljke i srijede . Cijele sedmice . …nekako izmoren i tužan . Tu si kad pokušavam popiti kavu . Tu si kad mi kosa ima loš dan , tu si kad trčim po blesave novine i tu si kad pokušavam pobjeći …samo da nisi tu . Pa da te nemoram očekivati bar …neko vrijeme . Ona? I ona je tu . …buhtlica? E , i ta ista buhtlica je tu . Prvorođeni . Ona je nebitna …al to malo čudo zbunjuje . Dupliciran si . Ma ne boli ni to …kolko' silno boli činjenica da se ne smiješ više … , a takvog te znam . Čudno je vidjeti te bezvoljnog …i da , zaboli još uvijek . …možda je vrijeme ovdje jedino pametno što treba odraditi svoje ? Vjerojatno . Nek' odradi svoje …puštam ga . Ko' objektivan promatrač , valjda zna najbolje . A vas dvoje , u duetu , mirno spavajte . Živjela ljubav , iskrena , velika , i nekonvencionalna .
bglavac
edin.kecanovic
