1. DIO

Interesantno je ovo što mi se događa već jedno 10-tak godina.

Prvi put mi se dogodilo kod japanskog veleposlanstva na Zrinjevcu. Čekala sam u koloni u autu, znam da je bilo hladno i ispred zgrade veleposlanstva vidim ženu – moju mamu. Ista vunena kapa bež boje, tamnosmeđi kaput… prolazi. Smeđa kosa proviruje ispod kape, njen profil – gledam i ne vjerujem: to je moja mama. Otvorim prozor auta, gledam u nju, ona ne gleda u mene i … prolazi.

Od tad je vidim puno puta… nekad je u ljetnoj odjeći, nekad u zimskoj, jesenskoj … vidim je na raznim mjestima. Iz sobe kroz prozor prolazi kraj mog stana, iz auta na cesti … prolazi.

Uvijek prolazi cestom, nikad je nisam vidjela u dućanu ili u nekom zatvorenom prostoru, uvijek samo na cesti.

Vidim da je to živa žena koja prolazi ulicama Zagreba, ali frapantno liči na moju mamu. Znam da možda vidim ono što silno želim, ali – to je moja mama koja prolazi ulicama svog Zagreba.

Jesu li to neka upozorenja za mene, je li ona moj anđeo čuvar koji se prikazuje i njeno ukazanje mi nešto poručuje, da budem oprezna u sljedećim danima ili tjednima – ja to ne znam, ali znam ovo: kad god je vidim, neka milina, blagost i sreća mi obaviju srce i mirna sam.

Mama, tu si… uvijek si uz mene pa te vidim i kad te drugi ne vide.

To je ono neobjašnjivo, ali stvarno prekrasno, drago i milo što mi se događa, meni su ti susreti nešto posebno, uvijek se događaju kad ništa ne očekujem, kad npr. čekam na semaforu i - eto je preko puta ... ide ... ili preko ceste je vidim, stoji i čeka nekog, ali takva ukazanja su da nikad ne gleda direktno u mene.

Volim te naše susrete.

napisano: 10.07.2021. u 12:00h iz neobjavljene knjige priča.

2. DIO

Idem jučer u Lidl i vidim je - hoda pločnikom na drugoj strani, udaljene smo možda 20-tak metara, vidim je iz profila - ma, ona je 100%.

Hodala je i - pričala na mobitel. Čudno, jer za vrijeme njenog života toga nije bilo, ali ta "ona" je išla i pričala: ista njena kosa, mršavost, ljetna odjeća bluza i suknja, sandale i torbu nosi na isti način kao i moja mama.

Ja sam stala i gledala je, išla je i ... otišla.

Uvijek prolazi cestom, nikad je nisam vidjela u dućanu ili u nekom zatvorenom prostoru, uvijek samo na cesti, znači uvijek vidim živu ženu, ali frapantno sličnu mami.

Je li to želja da je na tren ugledam? Vidim li to samo ja, znam da ne haluciniram, trepnem više puta, stanem i gledam... ma, ona je!

... i opet se pitam, jesu li to opet sada neka upozorenja za mene?

Ne znam i opet kažem, volim te naše susrete.

napisano: 09.08.2021. u 14:10h iz neobjavljene knjige fantasy priča.