PREDVEČER JE I DALJE SJEDIO ISPRED KUĆE, KAD GOD JE TO BILO MOGUĆE. UŽIVAO JE U ZALASCIMA SUNCA I SVJEŽEM UGOĐAJU. ZAGLEDAN U DALJINU, U TREPERENJU ZRAKA, TOGA JE DANA UGLEDAO ANĐELA KAKO MU SE PRIBLIŽAVA. IAKO OSLABLJENOG VIDA, GOTOVO ISTOG TRENUTKA, PREPOZNAO JE U ANĐELU, ANĐELA SMRTI.

"BOG S TOBOM STARČE": POZDRAVIO GA JE ANĐEO.

STARAC JE ODGOVORIO POMALO GRUBIM GLASOM: "NE PRILIČI DA SE NEKOME KOME ŽELIŠ SMRT OBRAĆAŠ KAO PRIJATELJU."

ANĐEO SE NASMIJAO: "NE PRILIČI DA SE ONAJ KOJI VOLI NE ŽELI SUSRESTI SA ONIM KOJEG VOLI."

STARAC JE SHVATIO I OZBILJNIM GLASOM REKAO: "ANĐELE, ODVEDI ME SA SOBOM."

ODNEKUD ODZVANJA STARČEV GLAS: "KADA SAM ROĐEN, SVI OSIM MENE, BILI SU SRETNI I NASMIJANI. SAMO SAM JA PLAKAO. SADA, KADA SAM MRTAV, SVI SU TUŽNI I PLAČU. SAMO SAM JA SRETAN I SMJEŠKAM SE..."