Jednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice niti zareza na njemu. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, ispred povorke pojavio se jedan stari čovjek i rekao: "Tvoje srce nije ni približno lijepo kao moje?" Povorka i mladić pogledali su u starčevo srce. Udaralo je istina snažno, ali je bilo prepuno ožiljaka Na njemu je bilo mjesta gdje su komadići bili otkinuti i onih koji su srasli sa srcem, ali nisu potpuno pristajali i bilo je mnoštvo oštećenih završetaka na tim komadićima. Kad su bolje pogledali utvrdili su da u stvari dosta komadića nedostaje.

Ljudi iz povorke počeli su mrmljati među sobom "kako može reći da mu je srce ljepše od mladićeva snažnog i lijepo oblikovanog srca?" Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se vidjevši njegovo stanje. "Mora da se šališ", rekao je starcu, "usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka."

"Da", rekao je starac, "tvoje srce izgleda savršeno ali ne može se niti uspoređivati s mojim. Pogledaj ove ožiljke! Svaki od njih predstavlja osobu kojoj sam dao dio svoje ljubavi. Često mi osoba uzvrati dijelom svog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, imam nekih grubih završetaka. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ovi prazni dijelovi. Ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju sam dao a nije uzvraćena. Dijeljenje ljubavi je rizik. Ipak ljudi se jednog dana mogu vratiti i popuniti prazne prostore na koje čekam, zato se taj rizik isplati."

Mladić je samo pognuo glavu i pridružio se povorci koja se divila starčevu savršenom srcu.