Od svih oblika nejednakosti, nepravda u zdravstvu je najšokantnija i najnehumanija. – Martin Luter King mlađi

Represivni zakoni o mentalnom zdravlju koji stupaju na snagu širom svijeta smanjuju transparentnost i mogućnost pozivanja na odgovornost, očigledno ovlašćujući korporacijsku državu da na neodređeno vrijeme zatvara pojedince kako bi im prisilno davala lijekove i terapije koje mogu uzrokovati trajno oštećenje mozga.¹⁰

U nekim američkim državama odnedavno su uvedene obavezne kontrole mentalnog zdravlja, a aktivisti se boje da će to dovesti do novih slučajeva prisilnog tretiranja lijekovima.^11,12 U zemljama s obiljem parlamentarnih zakona sve veći broj zdravstvenih stanja počinje se trpati pod kapu "mentalnog zdravlja". Rezultat toga je šokantna izdaja povjerenja. Djeca i tinejdžeri koji su nekada trebali liječenje samo od problema s drogama ili alkoholom sve češće se uvlače u sustav zaštite mentalnog zdravlja i često završe na dugoročnom liječenju psihijatrijskim lijekovima. Građanska komisija za ljudska prava¹³ i drugi promatrači istražuju i razotkrivaju psihijatrijska kršenja ljudskih prava. Svi spominju znatno povećanje broja pritužbi na zlostavljanje od strane psihijatara.

Sedamnaestogodišnji australski mladić¹⁴ redovno je pušio marihuanu tijekom zadnje godine škole. Bio je bio omiljen u društvu i odličan učenik. Mladić i njegova majka potražili su pomoć od osoblja u obližnjem centru za liječenje ovisnosti o drogama i alkoholu, ali tamo su im rekli da mu trava "neće naškoditi". Još uvijek zabrinuta, majka je odvela sina lokalnom liječniku. Liječnik opće prakse poslao ga je psihijatru, koji je mladiću počeo prepisivati psihijatrijske lijekove. Nakon nekoliko tjedana, psihijatar je mladića smjestio u mentalnu ustanovu. Kad je stigao tamo, počeli su ga kljukati lijekovima. Nakon dvije godine, mladić je trajno smješten u ustanovu i primio je desetke šok-terapija bez majčinog pristanka. Kasnije je otkriveno da ima opekotine od struje u obliku elektroda na gornjem dijelu trbuha, nastale prilikom šok-terapija.

Zadnjih sedam godina proveo je u mentalnoj ustanovi drogiran do stupora jakim psihijatrijskim lijekovima. Sada već čovjek od dvadeset četiri godine, još je uvijek zatočen u mentalnoj instituciji, a njegovo opće zdravstveno stanje strahovito se pogoršalo. Uglavnom drogiran lijekovima i nesposoban za komunikaciju, trese se i drhti između snažnih spazama i nesigurno tetura dok je na nogama. Preostalo vrijeme provodi u dugim periodima stuporoznog sna. Psihijatrijska ustanova odbila je dopustiti da mu se pruži medicinska pomoć izvana. Po mišljenju njegovog obiteljskog liječnika, moguće je da je mozak tog mladog čovjeka već nepovratno oštećen. Njegova majka sada poduzima korake u skladu s običajnim zakonom kako bi prekinula psihijatrijsko zlostavljanje i omogućila poduzimanje nužnih medicinskih mjera za liječenje štete koja je nanesena njenom sinu.