Kako hodam ulicama mog naselja ne prođem ni par koraka, a da ne naletim na nešto ovakvo. Ovdje u naselju ima jako puno crnih vrana, tu i tamo naiđem na neko crno pero, ali stalno nailazim na ovakva pera.

U mom srcu se tada spontano otvara jedan portal otkud dobivam neku milost u srce i vraćam tu istu milost punim srcem koja opet prolazi kroz taj portal.

Ne pitam se čija su to pera. Jesu li to pera sivog goluba, grlice ili možda nekog anđela koji mi daje svoje putokaze i pokazuje mi, da je zauvijek uz mene?

To je predivan osjećaj kad "slučajno" nailazim na jako puno ovakvih manifestacija - pera iz krila anđela.

https://blog.dnevnik.hr/lepeze-slike-uspomene