BIO JEDNOM JEDAN PUPOLJAK

         Bio jednom jedan pupoljak, ali bila je i ruža u njemu, još neviđena, nerascvjetana. Taj je pupoljak odlučio ne cvjetati, ne rascvasti se, ne razmirisati se, ruži na volju ne učiniti.

         Ruža ga je iznutra nagovarala da se predomisli.

         “Ja ne želim umrijeti da bi ti živjela,” objašnjavao je pupoljak svoj stav. “I kakva drskost takvo nešto od mene tražiti?! Nisi, zbilja, vrijedna moje žrtve. Stoga, nemoj mi više dosađivati, odlučio sam ne procvasti, i gotovo.”

         Ruža je u njemu plakala.

         “Oh pupoljče, ne razumiješ...”

         “Utaman cmizdriš,” jetko će pupoljak. “Nađi neku drugu budalu da umre za tebe.”

         “Koga? Pa ja sam ti. Komu si zabranio procvat, ako ne sebi?”

         Tko što o komu, uvijek o sebi i sebi.

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 1.