PRIRODNO I NEPRIRODNO KLJASTI

        Bio jedan čovjek s dvije lijeve noge. Skakutao je poput skakavca, sitnim je koracima trčkao kao žustri žohar, i svuda je i uvijek stizao prvi. Na športskim trkalištima i na prvomajskim utrkama zapadale su ga nagrade, pehari, slave. Vidjevši to čudo, liječnici mu predložiše da mu jednu od lijevih presade na desnu stranu. No čovjek je imao povjerenja u dani mu raspored dvonožja.

        Ostali trkači, s pravilnim rasporedom donjih udova, stadoše mu zavidjeti. Da bar nije osujećeni invalid, lakše bi im bilo podnositi njegove pobjede! Ali da njih, besprijekorno građene, nadgornjava netko tko ima dvije lijeve noge - to bijaše neshvatljivo i bolno!

        Smišljali su kako ga nadmašiti. S tom svrhom osnovaše tajni klub, gdje se raspravljalo o dotičnomu slučaju. Poslije još jedne lovor-pobjede lijevonožnika, glavni zavidnik predloži nešto što se nitko drugi nije usudio prihvatiti: da se odsiječe desna noga i prisadi se ublizu lijeve. Bio je uvjeren da će na taj način postići isto što i taj  prirodno zakinuti čovjek.

        Kad su liječnici obavili presadbu čovjekove desne noge na lijevu stranu, pokazalo se da neće biti ništa od vještoga skakutanja i trčkanja. Nesretnik se morao služiti štapom i štakama, a na utrke je odlazio samo kao kivni gledatelj. Do kraja života nije shvatio da prirodno kljast čovjek od te iste prirode dobiva na dar sposobnost kakvu ne može zadobiti neprirodno kljast oponašatelj.

Vesna Krmpotić, iz neobjavljene zbirke priča PRIČE PJEVICE