dragi moji ,još jedna pričica koja se meni jako svidjela.

Kralj jedne države živio u sjaju ,slavi i bogatstvu.Kada bi prolazio ulicama svi su mu se klanjali a oni u njegovom društvu nisu ga prestajali hvaliti i dizati u nebesa.Često se pitao :Jesam li doista tako dobar vladar i čovjek ili mi se klanjaju zato jer sam kralj?Jesu li moji građani doista tako dobri ljudi? Dok nikog nije bilo u blizini ,preruši se u prosjaka i zgiba na ulicu.Isti taj narod  pljuvao je "prosjaka"i svi su ga tjerali od sebe,osim čistača ulica, čovjeka posljednjeg na društvenoj ljestvici.Jedino je taj smetlar razgovarao s njime i dijelio užinu koju mu je žena spremila.

Iznenađen i razočaran kralj otkrije svoj pravi identitet.Kao jedinom čovjeku koji je bio uz njega obeča mu bogatstvo i što god poželi.Smetlar, bez imalo razmišljanja kaže.Novac i zlato ću potrošti.Želim da mi budeš prijatelj jer tada kad god mi nešto zatreba ,obratit ću se Tebi.

Zato ,čuvajte  njegujte pravo prijateljstvo.Mnogo sam para potrošio i vremana, a kad sam bio u njevolji vidio sam samo leđa.