Bila jednom jedna grupa žaba.
Okupile su se da bi se takmičile u penjanju.
Cilj je bio popeti se na vrh jednog tornja.
Velika masa se okupila ispod tornja da gleda takmičenje i da navija kao i svake godine uostalom.
Utrka je počela.
Iskreno rečeno, niko iz publike nije vjerovao da se ijedna žaba može popeti na vrh tornja, Jer se to nikad prije nije ni desilo.
Mogle su se čuti riječi poput:”Previše je teško!”
ili
“Nikad se niko neće popeti na vrh.”
I zaista, malo po malo, žabe su počele da odustaju.
Jedna po jedna.
Napredovale su samo one što su bile najspremnije.
Masa je već počela da viče:

“Previše je teško, nikada to nećete uspjeti!”
Žabe su sve više odustajale, a publika je bila sve glasnija:”Nemoguće je popeti se na vrh!
To nikad nikome nije uspjelo!”.
Ipak ostalo je par najupornijih žaba.
One su se samouvjereno penjale ka vrhu tornja. No publika je izgleda imala uticaja na njih, i nastavila je da im dobacuje sa zemlje, tako da su na kraju odustale sve žabe osim jedne koja je sigurno grabila ka vrhu.
Publika je i dalje bila neumoljiva u svojim poklicima,

“Odustani, niko to nije uradio, pa nećeš ni ti. Šta glumiš?! Šta si sebi umislila?!”
No žaba se je i dalje penjala. Publika je vikala, a žaba se penjala.
I na kraju, žaba se popela na vrh!
Prvi put ikad da je to nekome uspjelo. Prvi put je nemoguće postalo moguće. I naravno poslije toga svi su htjeli da se slikaju sa tom žabom.
Svi su htjeli da je vide i upoznaju. Svi su htjeli da znaju kako joj je to uspjelo. Niko nije mogao da vjeruje.

ŽABA JE BILA GLUVA.