Znam,sad ćete pomisliti, da Predatori ne mogu sanjati,jer oni i nemaju svoj vlastiti um..Oni skupljaju djeliće tuđih umova,i slažu sliku od nekih tuđih slika, nekih tuđih emocija, koje nikad Ja ne mogu emanirati iz sebe..Ja ih ne skupljam da bih osjećao, osjećaji pripadaju tim jadnim krhkim stvorovima, koje nazivamo ljudima..Ja skupljam ono što te ljude čini drugačijima od mene..Skupljam, da bih u njima uništio i zadnji trag ljudskosti..To mi je zadatak..Uništiti, jer Ja sam savršen i neuništiv u svojoj moći..mogu se pretvoriti u bilo što, da bih se približio ljudima,i isisao im dušu..Jer oni je imaju, a ja ne..Mogu se pretvoriti u slatkog anđela svjetla, mogu biti mag-čarobnjak, koji će ih privući mudrošću, pa onda zarobiti u mrežu mojih iluzija..A to najviše volim..Da mi povjeruju da im želim dobro..Čak im šaljem i blagoslov sa usana..A onda ih isišem do kraja..Kao gladni pauk malenu muhu..I sve je bilo savršeno.. Dok tražeći u šumi, neku čudnovatu biljku,od koje se pravio napitak ljubavi, nisam bio zarobljen snom..Ja ne znam spavati, i ne znam sanjati..Pa ipak.. Nešto čudno, jače od mene, spustilo me je na vlažnu travu, koja je imala predivan miris.. Mora da sam u nekom području svoga moćnog uma oslabio, kad počinjem osjećati..Ali nisam si mogao pomoći..Možda je to Onaj, koji je mene stvorio učinio? Da me kazni osjećajima..Jer veće kazne za jednog predatora ne može biti.. Shvatio sam da više nisam u svom oklopu,i nevidljiv,krenuh šumskom stazom, do cvijeta besmrtnosti..I vidjeh uz cvijet,najljepšu djevu, koju je svemir mogao stvoriti..Držala je cvijet u ruci,predana slatkom snu..Ah, što je to u grudima potreslo cijelo moje biće? Zar Ja mogu osjetiti ljubav? I pogledah bolje..Uz djevu, zaspalo biće, manje od mene, u nekom smiješnom oklopu, sa mačem u ruci..Smiješnog li stvora..I krhkog li oklopa..Riješih da ga zgromim svojim udarcem,i krenuh prema njemu..No, on se odjednom podiže i razbudi..I postane silan i jak, snaga cijelog svemira bješe mu u očima,i Ja, koji sam moć nad moćima, uplaših se..Jer nisam imao oklop..I za njega nisam bio nevidljiv..Prošao je kroz mene i ravno me zgrabio za srce..Ah..vrisnuo sam..Znao sam da je to najranjiviji dio mene..I pomirio sam se da ću umrijeti..A vitez dahom svojim dah ljubavi čiste u srce moje unese..I zagrli gospu svoju uspavanu, i cvijet koji je držala dodirnu prstima svojim.. Shvatih,da sve sakupljene djeliće uma mogu sagorjeti u ovom plamenu, kojim je vitez zapalio moje srce..I da svi ti ukradeni dijelovi nisu Ja..Bijah zarobljen u monstruoznosti vlastite iluzije moći..I poželjeh da se pridružim Gospi i vitezu, da sa njima čuvam cvijet vječnosti..No..Probudih se, ponovo, u oklopu svom moćnom..Tek san sve ovo bijaše..Meni poklonjen..Ali uzalud..Jedino pogled na Gospu divnu, mogao je promijeniti moj usud..Ali onaje dio sna..I ne postoji..Postojim samo Ja i stvarnost u kojoj koračam..