Kuća je bila jedna od onih  na kojoj su se već godinama vidjeli tragovi starenja.....Okrnjena fasada i prozori.....prljavo sive zavjese što bi se često pomicale dok bi nas kradomice promatrao.....Rolete na pola spuštene, već odavno u tom položaju zaglavljene....

Sam pogled  na kuću već bi u nama djeci budio osjećaj straha....misteriju onog tko je u njoj živio....

O njemu se svašta pričalo...uglavnom da bi se nas djecu zaplašilo....A ipak, nešto nas je tjeralo da se uvijek u blizini igramo....

Ogromno dvorište, zaraslo u visoku travu i korov...sa stablima punih slatkih, sočnih plodova, budilo je u nama želju da posegnemo za poslasticama....No, nismo se nikada usudili, zbog ogromnog vučjaka što bi budno na nas motrio sjedeći kraj ograde.....

Za vrućih , ljetnih popodneva, on bi sjedio na klupi pod kruškom, tik uz samu ogradu, naslonjen na svoj štap, bez kojeg nikad nije izlazio....pogrbljen...tih.....u svojim mislima.....

Tog ljetnog popodneva bilo je izrazito vruće....sparno.....Ni žive duše na ulici....

Večina prijatelja na moru s roditeljima.....Bila sam sama.....Sa debelom knjigom u ruci potražila sam hlada pod krošnjom lipe ,što je svoje grane rasprostrla daleko izvan ograde......

Uplovila sam u svijet Monte Crista, požudno gutajući stranicu za stranicom dok me nije uhvatio umor.....Omamljena tišinom oko mene, u jednom sam trenutku zaspala....

Probudio me vlažan dodir na licu...rukama.....Još uvijek pospana i usporena, samo sam se promeškoljila...na drugu stranu okrenula....

I onda sam se  poput bljeska...osvjestila.....otvorila oči.....Ovčar je sjedio pokraj moje glave i dahtao.....A on...naslonjen na svoj izlizani štap, u tišini me promatrao.....

Srce mi je snažno zakucalo...nisam se usudila pomaknuti......Kao hipnotizirana ..samo sam ga gledala...čekala što će učiniti.....

Nikada dotada nisam mu lice jasno vidjela.....Zamišljala sam ga ružnog sa opasnim ..zlim pogledom...u skladu sa pričama koje se o njemu kružile....

Možda me zato pogled na njega tako  čvrsto na mjesto okovao.....

I taj njegov pogled....sjetan , a opet blag i topao....Šuteći , on se okrenuo i pratnji svog psa, lagano šepajući polako udaljavao....

Tek tada primjetim da sam dekom pokrivena....Na njoj par zrelih jabuka...

Tek tada primjetim sive, teške oblake....osjetim vjetar...spremala se oluja....Zahladilo je ....

Te sam noći još dugo bila budna u krevetu i o njemu razmišljala...pogledom prikovana na deku preko naslona stolca položenu...Od vune, sa plavim nijasama i par redova roze boje naštrikana....

Rukama sam dodirivala njezine mekane rubove....Začudo, nije mirisala po naftalinu ..kao večina stvari tih godina po ormarima.....

Taj miris nisam mogla dokućiti...niti bilo čim usporediti...Danas bi sa sigurnošću mogla reči da je odisala prošlošću ...i nekom tugom....

Zaspala sam sa pitanjima kome je pripadala...tko se sa njom pokrivao....

Drugi dan  prijepodne....Miris pečenih kolača širio se  kuhinjom.....Kradomice sam uzela nekoliko komada na kocke isječene pite od jabuka...nespretno zamotala u čistu kuhinjsku krpu..pokupila deku i krenula....

Nisam se usudila pokucati na njegova vrata....Ostavila sam na ogradi i pobjegla.....Toga sam dana  izbjegavala otići  u blizinu njegove kuće, a ipak radoznalost me mučila.....Potkrala sam se tek pred večer....

Na ogradi košarica.....
Neko sam vrijeme neodlučno na mjestu stajala...Je li meni namjenjena, pitala sam se....I onda hrabro za njom posegnula....

U njoj je bio drugi dio Monte Cristija  i vrećica puna jagoda....