Dragi moji........nedavno sam se vratila iz Izraela. Toliko mi je bilo divno da i nisam u stanju prepričati sve što sam doživjela. Od nove sredine gdje sam zamalo doživjela kulturološki šok do one duhovne dimenzije spoznavanja Boga i pronalaženja njega u meni samoj.

Moja osjetila svakodnevno su bila bombardirala zvukovima, mirisima i bojama te sam nastojala sve obuhvatiti srcem, dušom i naravno kamerom. Sve ono što sam nekada gledala na televiziji dogodilo mi se uživo.

Ipak, malo sam ostala zatečena količinom bodljikavih žica i visinom betonskih zidina kako i učestalim kontrolama pri ulasku u supermarket ili bilo kamo, gdje bi postojala sumnja u mogući napad.

Više nacija i vjera nikada i nigdje nisam srela na jednome mjestu pa iako svi štujemo istoga Boga i klanjamo mu se, i to čak negdje u istim crkvama.....ne mogu se oteti razmišljanju.....Bože vidiš li nas i čuješ li nas.....što li se sve događa i čini u TVOJE IME......sada se malo nadovezujem na niže napisan Safirisin tekst.

Kao vjernik mogu vam samo kazati da mi je bilo jako, jako lijepo pokušati obuti Isusove sandale i proći svim mjestima kojima je i On nekada gazio, gledati nebo koje je i On gledao, boraviti u pustinji i pokušati razumjeti osobu koja nam je dala vjeru kojoj i sama pripadam

A tu su i nezaobilazni stanovnici pustinje Beduini koji na svoj jednostavan i pristupačan način prilaze došljacima nudeći svoje proizvode i turističko jahanje devama.

Kad smo kod pustinje......znate li kako pustinja zna biti lijepa.....ona uopće nije tako sumorno pusta kako sam je ja zamišljala.......prepuna je boja koje se mjenjaju onako kako prolaze oblaci nebom i ovisno o tome kako pada sunce.

Pustinja je poput mora..............

Mogla bi ja još............:)

( što se tiče slika to još nisam u mogućnosti staviti jer ne znam kako to tehnički izvesti ali valjda budem jednom i to svladala)