KUGLA

 

        Dvije su žene sjedile na postelji, jedna u svakodnevnomu tijelu jave, druga u tijelu sna. Pred njima je lebdjela kugla svjetlosti.

One su znale da je to Bog, iako nisu znale što je to Bog, ni kako Bog izgleda, jer nitko ne zna što je to Bog, ni kako On izgleda. 

Onda je jedna pru`ila ruku prema kugli. Dodirnula ju je. Vrh je prsta nestao. Potom je zaronila rukom u svjetlost, bešumno. Nije osjetila dodir. A ruke je nestalo. 

Onda je to ponovila druga, zaigrano, prpošno. Ušla je rukom u kuglu. Ruka je nestala. Nije bilo boli. Nije bilo straha. U toj su se svjetlosti svi oblici talili u svjetlost, i u toj svjetlosti svjetlost je bila sve što jest.

Kad su opet izvukle ruku iz kugle, ruke su još jednom bile ruke, obične, ljudske, štoviše, ženske.

“Trebale bismo ući cijele”, rekla je žena u sanovnoj košulji.

“Malo me strah”, priznade druga, u košulji jave. “Hoćemo li tamo znati da smo to mi? Ta svjetlost i ništa, to je isto”.

Počeše se dogovarati koja će prva.

 

Kako sada, tako i uvijek: nastavak nije oblast jezika, ni nadležnost priče.

 

 

Pojmovnik, redom:

 

Kugla = hm, da.

Nastavak priče = hm, to isto.

 

 

Preporučica (vrijedi samo za one koji vole određen čovjekoliki lik Boga):

 

        Najprije predožbom dozovite voljeni čovjekoliki lik Svevišnjega. Zatim, postupno, s voljenoga lika svlačite dio po dio. Počnite sa sandalama. S kosom. Haljinom. Potom prijeđite na boje. Na udove. Izbrišite crte lica. Stalno držite na umu da ga ne ogoljavate, već da ga dio po dio otkrivate u njegovu suštinskom obliku. Onakvomu, kakav bi po vašemu osjećaju bio najbliži Njegovoj sve-uzvišenosti.

Koji bi to suštinski oblik mogao biti? Trokut? Četverokut? Kružnica? Točka?

        Ako na mjestu čovjekolikoga idola uspijete vidjeti apstraktni simbol, i pritom zadržite istu ljubav prema nositelju idola-simbola, svladali ste put dug stotine godina. Obavili ste posao prepoznavanja zemlje u nebu.

        Kad se budete osjećali sigurni s oblikom kojega ne možete svesti ni na što drugo poznato, vratite se čovjekolikomu liku Voljenoga. Kažite mu da ste ga vidjeli u jednomu drugom obliku, koji ne podsjeća ni na što drugo osim na sveoblikoga Njega.

Zadržite sjećanje na sveoblik kadgod pogledate u voljeni čovjekoliki lik Boga.

 

 

P.S.

 

        Zadržite sjećanje na sveoblik kadgod pogledate voljeni lik čovjeka.

 

 

P.S. još jednom:

 

        Zadržite sjećanje na božanski sveoblik kadgod pogledate lik čovjeka.

        Ako to uspijete, makar samo jednom u tijeku dana, postali ste  dopisni član svetosti.