A drvosječa je već iz daljine primijetio ovo mlado hrastovo drvo, približio mu se i počeo ga opipavati, da to je bilo to, baš takvo drvce je želio za mali dječji krevetić. Protrlja svoje grube i žuljevite ruke, uzme sjekiru u ruke i zamahne. Čim je majka vidjela da drvosječa nema električnu pilu već običnu sjekiru znala se da će agonija smrti biti duža i bolnija.

A malo drvo se nije dalo, njegov mlad život i ljubav prema njemu jednostavno nisu mogli podnijeti pomisao na dolazeću smrt. Opirao se drvosječi sa svom svojom mladenačkom žilavošću tako da se drvosječa prilično namučio s njim. Ništa nije vidio ni primijetio drvosječa, ni hrastove suze koje su kapale niz njegovu koru, nije čuo ni hrastove vapaje koji su odjekivali cijelom šumom a nije vidio ni za ljudske oči nevidljiva šumska stvorenja, vile i patuljke, koji su molili za mlado drvo i govori mu….prepusti se…..prepusti se….

Posjekao  ga je i odnio svojoj kući na daljnju obradu. Neko vrijeme drvo je stajao u nekom čudnom stanju mirovanja i kao da nije bio svjestan samoga sebe sve dok drvosječa nije počeo sa detaljnom obradom i filigranskom izradom detalja. A tada je drvo primijetilo da više nema njegove bujne kose na koju je bio jako ponosan, primijetio je da ne čuje više pjev ptica, primijetio je da oko njega više nema ni vila ni patuljaka da nema više njegove mame i da ne vidi nad svojom glavom plavo nebo. Osjetio je čudan miris, miris ljudi, miris hrane i miris duša ovih za njega stranih bića. Da, ovdje su kolali drukčiji mirisi.

Kad je drvosječa završio sa kolijevkom, drvo je moralo priznati da baš izgleda prekrasno. Sa puno ljubavi i pažnje napravljena je ova kolijevka koja se mogla njihati. Njene stranice su bile izrađene od fino izrezbarene ograde prelakirane u boji drveta a nad zaglavljem su bili utisnuti mali žirevi koje je drvosječa pokupio nakon što je posjekao krošnju.

Odjednom, činilo se drvetu, kao da je oživio ili kao da je ušao u novi život. I prvi put nakon dugo vremena bio je sretan.

...2.dio...