97. KAKO ZABORAVITI, KAKO SE SJETITI

“Nisam te zvao da bi Mi širila slavu. Nego da bi ju sa Mnom dijelila i uživala”, reče Divni Stranac svećenici Svojega hrama, daleko, u snu, na istoku.

A ona će pomalo plaho, zbunjeno:

“Ali ja zbog ljudi... Zbog onih koji Te ne znaju, a potrebno im je znati... Što ih više bude saznalo, to će nam biti svijetlije na svijetu”.

“Ne brini se ni za njih, ni za svijet”, otresito će Stranac. “Jer i oni i svijet Moja su briga. A ti imaš dostatno posla sa sobom”.

Ona se još više smete, osjeti kako s nje spada misna halja, svečana toga, obredno odličje, znakovi i nakit izabrane svećenice Gospodnje. Stajala je pred Njim u ljudskoj, prozirnoj košulji. Bez šare, bez ukrasa. Skupila se, skutrila se, skvrčila se.  

“Reci mi, onda...” promuca jedva čujno. “Koji je taj moj posao, što mi valja činiti”? 

“Tvoj je posao kako zaboraviti sve osim Mene i sebe. Kako biti sigurna da to ujedno znači sjetiti se i svih drugih i svega drugoga”.

 

Riječ je Njegova...

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)