S visoke hridi pogled se širi daleko na horizont. Hrid stoji i odolijeva svemu što je snalazi kroz njen vijek. Kamen hladan s bridovima oštrim nikog ne pušta do sebe. Jedino ptice što visoko lete svijaju gnijezda u njedrima njenim. Kad sunce ugrije, a hrid se usije od vrućine, silna izmaglica se vije oko nje, pa izgleda jako daleko, kao u nekom snu.
A dolje iz dubine valovi snažni svom se silinom zaustavljaju o nju. Kapljice vode i soli hlade usijanu hrid. S vremena na vrijeme od vode i vrućine otkine se dio nje. Pljusne u vodu i ostane tamo u zagrljaju vodene sile koja nježno miluje kamen i bolje muje nego gore visoko gdje su vrućine.
U noći kad se sve smiri, kad nema ni sunca ni hladnog vala, stijene se hlade i tiho stenju. Ne čuje ih nitko - jer to je kamen hladan i tako krut. Zašto razmišljati da možda pati kad nema duše ni osjećaje kao što imamo mi.
Ako bolje slušaš i gledaš shvatit ćeš kako patiti može iako je to samo hrid. Kamen hladan i tvrd.
bglavac
edin.kecanovic
