Živimo u vremenu, kad srce vodi žestoku bitku

 sa umom, iliti pamet sa svojom BEZ-Pameću..

  Ljudi se nalaze oko punog kotla vruće čorbe,

  gladni svega, samo ne sebe iznutra..Pa,

 gledaju glavnog kuhara sa obožavanim hipnoti-

 ziranim poGledom, ne mogavši više ni znati,

 da li je jelo jestivo ili nije...A kuhar, drobi sve

 i Svašta unutra, ne bI li  na kraju,i sami ljudi

 postali njegovo jelo...Govorim o vjekovnim

 neuništivim izjelicama,gutačima duša,

 energetskim vampirima, koji se vrlo vješto

 skrivaju pod maskom savršene ljubavi, znanja,

 moći i karaktera...Pa tko bi odolio takvim

 bićima?Privlače kao magnet,dok  nejake duše,

 koje tek počinju rasti,koje dišu srcem djeteta

  bezobzirno proguta ,probavljajući u sebi samo

ostatke,ljuske duše, koje će izbaciti neupotrebljive

 iz sebe...Otimačina najgore vrste..

Vjekovima se to događalo i još se događa..

 Ljudi postaju robovi tuđih mišljenja,tuđih

 stavova, i ne mogu se pokrenuti iz sebe,

 jer njihove duše imaju okus čorbe, u koju

 su blagodarni kuhari udrobili svoje sastojke..

  Postoji li način, kako da kuharima stavimo

  soli na rep? Teško pitanje..Vampiri imaju

 svoje vjerne sluge, koji pomno prate kretanje

 svega što želi nauditi njihovom gospodaru..

 Liči na horor film...Ali nije..Entiteti tame

 definitvno postoje..Ali postoje i entiteti svjetla..

 Kad samo tračkom sunca u sebi dotaknu tamu,

 ona se rastapa..Vampire dotičemo suncem,

 a kuhare, koji su, poput prerušenog vuka, koji je pojeo

 crvenkapu,te kuhare, jednostavno prepustimo

 nožu svemira...Jer u njihovoj utrobi su duše,

 koje jedva čekaju da se rasprše, kao jato

 leptira, slobodne , u plavo nebo...

 U svakom slučaju, ravnoteža svemira se

 brine o svemu..Posebno o onima, koji tu

 ranotežu poremećuju...Tu u pitanju čak nije

 ni poremećeni um..Jer, poeremećeni um se

 liječi, i njega imaju ljudska bića..A kuhari i vampiri

 u ovom kontekstu uopće nisu ljudska bića,

 nažalost..I zato se ne treba previše njima

 baviti..Treba biti oprezan, i uvijek i u svemu

 polaziti od sebe, ne približavajući se kotlu

 i čorbi, ma koliko zamamno mirisala...