GOSPOD BOG I SELJAK

 

          Bilo je to u vrijeme kad su ljudi na zemlji živjeli u miru, i kada su mogli s Bogom razgovarati onako, kako razgovaraju jesni s drugima. Jedan je ostarjeli seljak kazao Bogu:

          "Slušaj, Bože, Ti jesi tvorac svijeta, i sve znaš, imaš, i umiješ, ali ipak, jedno ne znaš: muku seljačku. Osim toga, ne znaš kako se plijevi, sije, ore, žanje, vrši žito..."

          "Što mi savjetuješ?" upita Bog.

          "Evo što. Daj mi vremena jednu godinu, da ja vodim seljački posao onako, kako mislim da bi valjalo. Tada ćeš vidjeti čuda! Više nitko neće biti gladan."

          "Dogovoreno," složi se Bog.

          I tako je seljak krenuo upravljati seoskim poslovima. Naravno, zatražio je najbolje sjeme, naručio najpovoljnije vrijeme s upravo idealnim rasporedom kiše i sunca. Naložio je da ne bude jakih vjetrova, gromova, žitnih nametnika; da stoka ne zalazi u nezasijana polja, ukratko, da se ne dogodi ama baš ništa što bi zasmetalo napretku žitarica. I pšenica, raž, ovas, i ječam porastoše visoki, i seljak je bio sretan i ponosan. Kazao je Bogu:

          "Vidiš li? Ljetos će biti takav urod da će preteći hrane za nekoliko godina."

          Ali kad je došlo vrijeme žetve, pokaza se da je klasje prazno, bez zrnja. Seljak se zaprepastio.

          "Što se dogodilo?" upitao je Boga.

          Bog mu reče:

          "Zato jer nije bilo kušnje ni izazova, jer nije bilo nedaće, poremećaja, i borbe, jer je sve teklo glatko i bez zastoja, jer ti nisi sudjelovao sa svojim znojem, brigom, i nastojanjem, pšenica je ostala jalova. Potrebne su i oluje, i gràd, i munje, i suše. Jer sve to potresa i budi dušu pšenice."

           (Nepoznato podrijetlo, u navodu kod O. Rajnecsha, prijevod V.K.) preuzeto iz

         knjige VRLINE MIRA koju je, kao zbornik priča, sačinila Vesna Krmpotić