1. 7. DOMIŠLJANI

 

        Sjedili muž i žena u kući, mjerkali pogledima jedno drugo, mjerkali kuću koju su naumili prodati, kako bi se mogli razvesti, i u kolu opet zaigrati.

        “Moja kuća ima šezdeset i tri pogleda od lijeva na desno”, objavi žena. “Bude li se prodavala, prodavat će se po pogledima. Šezdeset i tri, zapamti”.

        “Ja ću svoju kuću prodavati po dimovima”, spokojno će muž.

        Uspio je začuditi ženu.

        “Po dimovima”?!

        “Da. Po dimovima iz čibuka. Dimova ima, sad sam ih prebrojao, stotinu i šesnaest od istočnoga do zapadnog zida. Od sjevera na jug još nisam izbrojio”.

        “A koliko je dug dim”?

        “Koliko i pogled”.

        Razjarena, žena skoči na noge, zgrabi preslicu i poviče:

        “Kakvi pogledi, kakvi dimovi! Kuća se valjda mjeri preslicom! To je ženski znak, što će reći, znak kuće. Izmjerit ću svoju kuću preslicom, i dalje od toga nikud”.

        “A čime bih onda ja mjerio, ako ti dimovi nisu dobri”? upita muž otpuhujući dimove put nje. I prije nego što se žena mogla podrugnuti, muž izjavi:

        “Čibucima. Ne dimovima, čibucima. Jedan čibuk vrijedi pola preslice. Dok ti napredeš vune za kabanicu, dok ja otpušim svoje, izračunat ćemo cijenu kuće”.

         

       

         Najgore je kad ponestane zabave.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 6. (još neobjavljeno)