45. DOKLE ĆEŠ, DRAGA...?

 

 

        “Dokle ćeš, draga, zapisivati priče što Mi cure iz rukava”? pitao je Divni Stranac Svoju sjenu, koja iđaše za njim vjerno, potpuno Ga oponašajući, tek s jednom jedinom samosvojnom razlikom: njena je sjenovita ruka držala olovku i bilježnicu.

        Stranac stade, sjena stade.

        “Dokle ćeš, reci...”?

        “Bilo bi mi žao da se priče zagube, te sve mislim: još ću ovu, pa još ovu, i onda još samo ovu... I tako ih evo već na stotine...”

        Stranac se nasmije, pa joj usred podneva pokaže nebesku dubinu gustu od zvijezda.

        “Ni svi oni tamo, s olovkama od tri godine svjetlosti, i s papirima od milijun sunčevih odmotaja, ne bi mogli zabilježiti ni jedan moj rukav priča. Što ćeš onda ti s tom tvojom bilježnicom”?

        “Gospodine”, reče sjena, “ja sam Tvoja sjena, i idem za Tobom tamo kuda Ti ideš, i ne pitam kuda ideš, ni zašto. Ali Ti si mi valjda dao – tko drugi? -  ovu olovčicu i ovu bilježnicu, da budu veselo neprikladne prebogatstvu Tvojih priča. Ti si mi dao da budem malo smiješna, malo uzaludna, malo besmislena, i kako onda da budem drukčija”?

        Divni Stranac uhvati za ruku Svoju sjenu.

        “Znaš li što”? reče. “Najljepšu priču, najljepši ljubavni roman nisi još napisala. I nećeš”.

“A zašto”? upita sjena, sasvim malo usplahirena.

“Zato jer pomoću nje, naime, njega, zapisuješ sve druge priče. On/ona ostaje Meni na stalno čitanje, tebi na stalno pisanje“.

Divni Stranac, vidjevši da je olovka zadrhtala u ruci sjene, doda ljubazno:

“Osim ako ne prestaneš zapisivati... onda, možda”.

“Oh”, jauknu sjena. “To je jedino što ja mogu – zapisivati Tvoje skute i rukave! Što da radim”?

Divni Stranac, gledajući kako sjena treperi u danu bez vjetra, zagrli taj trepet i šapne:

“Moja naljepša pričo – nezapisana, nezapisiva! Koja će slova i koji jezik tebe podnijeti, koji to papir neće izgorjeti od te strasne, strašne  gustoće postojanja”?

 

 

DAKLE TAKO JE TO... PIŠEŠ DA NE BI NAPISALA ONO NENAPISIVO.

 

 

 

                  Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)