''Jeste li ikada razmišljali zašto širom svijeta, u svakoj kulturi, u svakome društvu postoji nekoliko dana u godini za slavlje? 

Tih nekoliko dana slavlja samo su kompenzacija - jer ovo vam je društvo oduzelo svo slavlje u životu. 

Ako vam ništa ne da za uzvrat, vaš život može postati opasnost za kulturu. 

Svaka kultura vam mora dati neku kompenzaciju kako se ne biste osjećali totalno izgubljeni u bijedi, u tuzi. 

No te su kompenzacije lažne. 

Ali u vašem unutarnjem svijetu može biti neprekidnost svjetla, pjesme, radosti. 

Uvijek pamtite, da vam društvo daje kompenzaciju onda kada osjeća da bi ono potisnuto moglo eksplodirati u opasnu situaciju, ako nije kompenzirano. 

Društvo pronalazi način kako bi vam omogućilo da se oslobodite potisnutog. 

Ali to nije istinsko slavlje, ono to ne može biti. 

Istinsko slavlje mora doći iz vašeg života, u vašem životu. 

Istinsko slavlje ne može biti prema kalendaru, da ćete vi prvog studenog slaviti. 

Čudno, čitave ste godine jadni, a prvog studenog iznenada vi izlazite iz bijede, plešući. 

Ili je bijeda bila lažna ili je prvi studeni lažan, ne može oboje biti istina. 

I jednom kada prvi studeni prođe, vi se vraćate natrag u svoju crnu rupu, svatko u svoju bijedu, svatko u svoju tjeskobu. 

Život bi trebao biti neprekidna proslava, festival svjetla, čitave godine.   Samo tada vi možete rasti, možete cvjetati. 

Male stvari pretvorite u slavlje...

Sve ono što činite može biti vaš izražaj, imati na sebi vaš potpis. 

Tada život postaje neprekinuto slavlje.''

OSHO