45. CVRČAK I ZRIKAVAC

 

Sastali se cvrčak i zrikavac na crti gdje dan i noć odvajaju pute.

Gledali se ticalima, vidjeli da su rođaci, vidjeli da su i braća, vidjeli da su i više nego braća - da su blizanci istoga sjemena. Ali – jedan je pjevao noću, a drugi danju.

“Ti sviriš danu i žarkomu suncu”, zajedljivo će, podrugljivo će  zrikavac.

“A ti mraku i hladnomu mjesecu”, vrati mu cvrčak.

Pa počeše ružiti jedan drugoga, ismijavati se međusobno, zaratiše kao dva ljuta dušmana.

 

Nije im palo na um da pjevaju istoj svjetlosti. To što se ista svjetlost u prvomu slučaju lije izravno, i što se u drugomu slučaju presijava u ogledalu, stvorilo je sav razdor među njima.

 

 

Kad netko hoće da ne vidi, uzalud je dokaz.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)