Grupa bivših studenata, a sada vrlo uspješnih poslovnih ljudi, sastali su se da posjete svog omiljenog profesora sa univerziteta. Nedugo nakon što su se pozdravili, studenti su se kroz razgovor počeli žaliti na stres na poslu i u životu uopće.
Ponudivši gostima kavu, profesor je otišao do kuhinje i za par minuta se vratio sa velikim bokalom kave i cijelim asortimanom šalica – porculanske, plastične, metalne, staklene, skupe, jeftine. Bilo ih je više nego što je bilo studenata. Postavi ih sve na sto i reče im da uzmu po šalicu i da se posluže kavom. Kad je svaki od studenata imao u rukama šalicu sa kavom, profesor im reče: “Ako ste primjetili, izabrali ste sve šalice koje su bile skupocjene i finog izgleda. Ostavljajući pritom na stolu one jeftine i obične. Iako je normalno da želite ono najbolje, tu ustvari i leži izvor vašeg stresa. Budite sigurni da sama šalica ne daje kvalitet kavi. U većini slučajeva je samo skuplja i ništa više. Sve što ste vi uistinu htjeli je kava, a ne šalica. Ali ipak ste svjesno birali najbolje šalice. I onda ste još počeli gledati šalice koje su izabrali drugi.
A sada želim da razmislite o ovome: Život je kava; Poslovi, novac i status u društvu su šalice. One su samo predmeti koji sadrže kavu, dok oblik, veličina ili cijena šalice koju imamo ne definiraju niti mijenjaju kvalitet kave tj. života koji živimo.
Uglavnom, koncentrirajući se samo na šalicu, mi propuštamo uživati kavu koju nam je Bog omogućio. Bog kuha kavu, a ne šalice. Uživajte vašu kavu!!!”
bglavac
edin.kecanovic
