56. BOG NA ZEMLJI

 

        Bio jedan čovjek koji je hodao svijetom, i stalno govorio:

        “Bog je na zemlji, sve je drugo nevažno”.

        Smatrali su ga bezazleno ludim.

        “Naravno”, govorili su, tapšući ga po ramenu. “Bog je na zemlji. Ali mi kruh naš svagdanji dobivamo od njive i mlina, od staje i pašnjaka. Bogu odajemo počast nedjeljom u crkvi”.

        “Bog je na zemlji”, ponavljaše čovjek uzrujano. “Ja to znam, a ne znam odakle znam. A vi ne znate da njiva rađa od Boga, i da se od Njega množi stoka, i da se od Njega okreće mlin. Hajdemo Ga tražiti, On je negdje tu, na zemlji”!

        Ljudi se pogledaše, slegnuše ramenima, i pođoše za svojim poslom.

        Divni Stranac priđe čovjeku i upita ga za put u selo.

        “Bog je na zemlji, čovječe”, reče čovjek. “Kakvo selo, kakav put tražiš?! Boga traži”!

        “Molim te, pokaži mi put da ne lutam”, molbeno će Stranac.

        “Lutaš ionako, ako Boga ne tražiš. Tamo lijevo, pa ravno. I ne zaboravi što sam ti rekao”.

        “To nikada neću zaboraviti”, reče Divni odmičući. Okrenu se i blagoslovi čovjeka. Ovaj htjede potrčati za Njim, ali mu se noge zavezaše za mjesto.

        “Hej, ti, stani”, povika. “Nešto si mi poznat. Odakle si? Čiji si”?

        “Ja sam Bog”, reče Divni Stranac, i zasvijetli punim sjajem. “Odavde sam, vaš sam. Ne moraš Me nigdje drugdje tražiti”.

 

        Taj je čovjek poslije kamen po kamen sazidao crkvu tri koraka od mjesta gdje su mu se noge bile zavezale. Govorio je:

        “Bog je stajao na ovomu mjestu! Bog je stajao na ovomu mjestu! Koje vam drugo mjesto može biti važnije”?!

 

 

        UVIJEK ISTA PRIČA... A ON NE ODUSTAJE...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)