97. BILA JEDNA RUŽA

 

        Bila jedna ruža, vrlo naivna, kažu.

        Ona je, naime, mislila da je besmrtna. To, što su oko nje druge ruže venule, nju nije preuvjerilo u vlastitu smrtnost. To, što se mjesec mijenio, i što se sunce o Ivanj-danu uštapnulo... to što su vilin-konjici, što su oblaci, što su mirisi... dolazili i netragom odlazili, ružu nije pokolebalo u njezinoj vjeri u vlastitu besmrtnost.

        Svi su govorili da je naivna, vrlo naivna.

        I svi su odlazili.

        Osim nje.

 

        Kad je ruža uzašla na nebo, dočekali su ju s počastima. Pričalo se o uzornoj ružinoj vjeri, o izdržljivosti i zaslugama.

        “Ali ja se nisam ni za što trudila,” šapnula je. “Ja samo nisam ozbiljno shvatila sve one naivne priče o smrti.”     

 

 

        Presložiti pojmove u glavi znači presložiti stvarnost.

 

Vesna Krmpotić, DIVNI SRANAC, knjiga 2.