1. 21. BILA JEDNA MREŽA MREŽICA

 

        Bila jedna mreža mrežica, koja je sanjala, sanjala, sanjala svojega princa leptira.

        On je zbilja jednoga dana uletio u tu mrežu mrežicu. A kad se zamrežio, brže se bolje sjetio da je on samo mrežina želja, a ne leptir. Shvativši to, istoga je časa nestao.

        Ali za njim je ipak nešto ostalo. Prah - u zraku je ostao zalepršan leptirov prah, kao dokaz da se leptir odazvao snovnoj viziji, i da trenutak, dva, nije bio priviđenje.

        Mreža se upinjala da se sjeti: kako li je izgledao leptir?  Je li bio šaren, ili jednobojan? Prah joj to nije mogao reći. Lebdio je, prelagan da bi pao; i lebdeći je ocrtavao leptirov oblik, prolet raširenih krila, treperav, lelujav.

        Ocrtavao je let bez letača, vijest bez vjesnika.

 

        Tako je dobro sanjati.

        Imaš mogućnost saznati što je to san bez sanjača.

       

 

        Tako je.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 2.