.........kad se o nečemu puno misli i razglaba i govori.,najčešće upravo onda kad nesto nije kako bi trebalo bit.,ili nesto nije u redu.,pa onda komentiramo razglabamo i slično....ili lakše je pričat i pisat.,ovako kao sto ja radim.,prodajem maglu i onda sam pametan...naravno sebi...e pa sad ko i kakvu korist ima od toga...pa.,logično slijedi da ja iman...al čemu onda toliko zjaka jer toliko riječi i misli samo dovode do toga da pszanes bez zraka...i onda mozda po prvi puta nakon sto sebe preopteretis.,vidis kako je to disat punim plućima.,neopterećeno...citirat nekog ili nesto sto je tuđe.,ili lagat ali stvarat svoju priču...bit kreativan...mene je na pusto pisanje ne-potrebnog.,doduse lako je to sad rec da je bilo ne-potrebno.,dovelo jadikovanje i kukanje.,i nista vise....a kukas i jadikujes samo onda kad neszo nije kako treba.,ili kad umislis da je takvo....lijepo je pisat o Bogu...o ljubavi...je.,lijepo je...kičasto je.,ja volim kič...ali nema kruva od toga...i to sam uvik znao.,al eto....pisanje rasterećuje.,posvećuje.,daje neka saznanja...ali ponekad i priviđenja...i to mora biti tako...kad znamo da razlike stvaraju izlike kad znamo to...onda s pravom se pitam...jer pitanje se događa.,odgovor također...a znate onaj osjecaj kad jedna vrata zatvoris.,i onda opet ih otvaras...da bi ih zatvorio..dobro amo rec da je i to ponekad dobro.,jer napravi reprizu zatvaranja.,da se tog puta uistinu uvjeris da si ih zatvorio i da su zatvorena.....sad ako ćes žvakat žvaku.,jer ja ipak zivim u proslosti.,i onda se jos bunim...naucio sam vidit stvari kakve jesu...postivat ih...jer samo razumijevanjem., a ne osuđivanjem., mozemo ispravit pogresku.,ako to znamo.,onda cemu opetovano otvaranje vrata....a zbog cega osjecaj stida...zbog ispravnosti...zbog uspravnosti...i ako je sve na kraju dobro...jer i je..onda moje kukanje i viđenje mene u takvom svijetlu se svodi na račun---trazili ste.,evo vam.....a znate ono kad vam neko ostane u nekom svijetlu...ili nesto....vidite protiv tog svijetla necu se boriti.,jer drugi ce me uvik vidit kao takvog kakav sam bio.,mozda kakav sad vise i nisam...ali kome je to bitno...mozda sam i sad jos uvik u takvom svijetlu....meni to svijetlo ne smeta i necu se borit....i to je to....jer umisljam previse....i svugdi vidin urote...a kad sebe osudim.,nema te porote koja ce me oslobodit...jer sam ja taj koji oslobađa....ali i obrnuto....i opet..sta iman.,juha od priče....iden ča........a nasi stari...su mudri...ko pjeva zlo ne misli.....zato...iden ča...pjevu-šeći......... http://www.youtube.com/watch?v=AfmOfvlKB50 Arsen Dedic - Pjevam Da Mi Prodje Vrijeme Ja pjevam da mi prođe vrijeme, Aha, i ni na šta ne mislim, Ja pjevam tek da nešto radim, Aha, da ispunim dan. Ja pjevam tek da mi prođe vrijeme, Aha, i da zaradim nešto, Jer ja znam da svak na kraju svoje pjesme, Aha, je ostao sam. Činili su to i prije mene, Aha, još bolje moj stari, I nikada ništa nije mijenjalo stvari, Aha, pa neću ni ja. I zato su mi smiješni Donovan, Dylan, Antoine i drugi, Aha, angažirani pjevači, Jer ja znam da nikome ništa ne znači, Aha, taj nemirni glas. Rješavali su uvijek drugi iz važnijih zvanja, A mi smo, čini mi se, bili tek bilješka tog stanja. I zato ja pjevam eto tek toliko za sebe da mi tu pored vas nekako prođe vrijeme, Aha, ja neću da se miješam, Ja ne spominjem rat niti ljude, Aha, da ne ispadnem smiješan. I zato ja pjevam eto tek toliko za sebe da mi tu pored vas nekako prođe vrijeme, Aha, dokon kao zvuk vode, Ionako sve što ja zadržati želim, Aha, mimo mene ode.