Oni koji nemaju centralnu svrhu u svom životu padaju lako kao plijen za sitne brige, strahove, nevolje i samosažaljenja. Sve ovo je dokaz slabosti koje, baš kao što namjerno planirani grijesi (iako različitim pravcima) vode u propast, nesreću i gubitak, jer slabost ne može opstati u razvijajućem svemiru.

Čovjek bi trebao pojmiti ispravan cilj u svom srcu i krenuti ga ostvariti. On bi trebao napraviti ovu svrhu kao centralnu točku svojih misli. Ona može biti u obliku duhovne ideje ili može biti svjetovni objekt, ovisno njegovoj prirodi u to vrijeme, ali što god da je, on bi trebao stalno fokusirati svoju misaonu snagu na taj objekt koji je postavljen pred njim. On bi trebao napraviti ovu svrhu svojom vrhovnom dužnosti i trebao bi se posvetiti dobivanju ovog dostignuća, ne dopuštajući svojim mislima da odlutaju daleko u kratkotrajna maštanja, čežnje i zamišljanja. Ovo je kraljevska cesta na putu do samokontrole i istinite koncentracije misli. Čak i ako on ne uspije ponovno i ponovno ostvariti svoju namjenu (kao što on nužno mora sve dok slabost nije prevladana), stečena snaga karaktera će biti mjera njegova istinskog uspjeha, te će ovo stvoriti novu polazišnu točku za budući prevlast i trijumf.

Oni koji nisu spremni shvatiti veliku svrhu trebali bi fiksirati misli na besprijekorno izvršavanje svoje dužnosti, ma kako god im se beznačajno njihov zadatak čini. Samo na ovaj način mogu se misli skupiti i usredotočiti, a odlučnost i energija razviti, a kada se ovo dogodi, nema ničega što nismo u mogućnosti ostvariti.

Najslabija duša, znajući svoje vlastite slabosti i vjerujući u istinu da se snaga samo može razviti trudom i praksom, tako vjerujući, odjednom će se napregnuti i dodajući trud naporu, strpljenje strpljenju i snagu snazi, nikada se neće prestati razvijati, te će napokon postati božanski jaka.

Kao što se tjelesno slab čovjek može učiniti jakim pažljivim i strpljivim treningom, tako i čovjek slabih misli može postati jak vježbajući samog sebe pravilnim razmišljanjem.

Kako bi uklonila besciljnost i slabosti i kako bi se počelo razmišljati s ciljem je način kako ući u redove onih jakih koji prepoznaju neuspjeh kao jedan od putova prema dostignuću. Njima služe sve prilike, oni misle snažno, pokušavaju hrabro i dostižu majstorski.

Kada čovjek začne ovu svrhu trebao bi psihički obilježiti ravan put do svog dostignuća, ne gledajući desno ili lijevo. Sumnje i strahove treba čvrsto isključiti, oni su uništavajući elementi koji razbijaju ravni pravac napora, iskrivljuju ga u neuspješan i beskoristan. Misli sumnje i straha nisu nikada ništa ostvarile i nikada ne mogu. One uvijek dovode do propasti.

Cilj, energija, moć za učiniti i sve jake misli prestaju postojati kada se sumnja i strah ušuljaju.

Volja za učinjenjem izvire iz znanja da nešto možemo učiniti. Sumnja i strah su veliki neprijatelji znanja, a onaj koji ih potiče, koji ih ne uništava, ometa samog sebe u svakom koraku.

Onaj koji je pokorio sumnje i strah pokorio je i neuspjeh. Svaka njegova misao je bliska s moći i sve teškoće on hrabro susreće i mudro prevladava.

Njegovi ciljevi su sezonski posađeni i oni cvatu i donose plod, koji ne pada prerano na zemlju.

Saveznički povezana misao s ciljem postaje kreativna snaga, onaj koji ovo zna spreman je postati nešto više i jače od običnog smotuljka zapetljanih misli i nestabilnih osjećaja. Onaj koji ovo radi postao je svjesni i inteligentni gospodar svojih mentalnih sila.