ZOV KOJI ZAMIRE NA OBALI PUSTOJ, GDJE SAN RASTAPA NA MOM DLANU DODIR TVOJ NEDOŽIVLJENI NE VIDIM VIŠE BOJE MORE PLAVETNO NEMA ŠIRINU NEBO ZVJEZDANO SVOJU VISINU A SRCE MOJE NEMA SVOJU TOPLINU.. BILA SI MOJA PJESMA I PLAVO, I ZVJEZDANO I ONO ŽIVO, JECAJUĆE U MENI, A SAD SAMO NA DLANU GLEDAM OTKINUTU KRLJUŠT OTRGNUTE TEBE IZ NARUČJA MOJE DUŠE.. A KLIKTALA SAM KRILIMA NEBO DOTICALA PLAVO, TAKO PLAVO VOLJELA.. sADA ŠUTIM.. SVOJ NIJEMI KRIK POKLONILA SAM VJETRU SLANOM DA GA ODNESE TEBI, JER ME NE VIDIŠ I NE ČUJEŠ.. SVOJU SMRTNOST MIJENJALA SI ZA BESMRTNOST SVOJU BESMRTNOST MIJENJALA SAM ZA SMRTNOST.. OPET SE MIMOILAZIMO A TEK SMO SE PRONAŠLE NAS DVIJE.. DUŠE PROBUĐENE PA PONOVO USPAVANE...