(anđelu kerubinu Razielu)

 

Znam da postojiš, negdje iza mene

kad hodam cestom, lagano me pratiš

i tih si poput sjene,

ako skrenem, ti me pravom putu vratiš.

 

Osjećam tvoju toplinu u sebi

kad je duša ogrnuta bijelom bojom

i ni za što te mijenjala ne bih,

jer me od rođenja zoveš svojom.

 

Znam, da si u duši i kad je sama

pa ne zna kamo bi pošla,

zov kojim ponekad zove me tama

nije staza kojom bih ja prošla.

 

Znam, da se nalaziš uz moj put

svaki put kad otvorim oči zelene

i kao lahor takneš moj skut,

jer određen si da paziš na mene.

 

Pričam s tobom u sebi noću,

zahvalim se ili zamolim nešto lijepo,

osjetim te kad god hoću

i onda kad greške radim slijepo.

 

Hvala ti, Anđele, za svaki dan

što ga uz mene provodiš netremice

i činiš sve da je miran moj san

da novim jutrom sunce obasja moje lice.

 

Znam da postojiš i ne pitam se otkud

ponekad ni moje duše nema,

a kad se duša spremi na daleki put

ja ću uvijek biti tvoja tema.

 

 

pjesma je napisana 5.11.2010. u 12.00h,

iz 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše":

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=52929

 

http://shadowofsoul.blog.hr