napisano: 23.8.2009., iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"
...zaustavio si sat na 14.30h., pitala sam: “zašto?” :) rekao si: “neka vrijeme stane, dok si sa mnom”.
kazaljke nisu išle… nisam ni znala gdje sam…
vidjela sam kako pada posljednji veo sa duše…
vidjela sam sebe u treperavoj niti, neprospavanim snovima i na pješčanom žalu čudnog opažanja rotacije želja…
tamo gdje raste mahovina, hladan dah miluje nebo…
rekla sam ti danas: “ti si moja stijena, ja sam tvoja mahovina”… :)
nasmiješio si se, bilo ti je lijepo dok sam ukazala na taj prirodni fenomen, a kroz moje oči vidio si sebe…
vidio si kako naše vrijeme prolazi, vidio si naše buduće dane…
u hladna jutra vidio si moje mramorno lice iza treperavog zelenila očiju i moje bijele sjene…
sjetio si se moje ukočenosti i lepršavosti…
sjetio si se prosinca 2004. kad smo čekali ponoć na trgu ptica i mirisali božićne borove, držali se za ruke…
nije bilo tamnih sjena…
ptice su odletjele ispod trepavica u nepovrat…
mirna i šutljiva čekala sam te da se otvoriš…
polako otvaraš svoje srce…
tvoja dječačka ljubav još ne vjeruje, iako u snu dotičeš moje tijelo, još ne vjeruješ…
zato sam ti i rekla: “srest ćemo se jednog dana s nama u nama..”…
zaustavi sat...
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=48311
bglavac
edin.kecanovic
