KUC, KUC,

KUC, KUC,

ZADNJA MINUTA

VEĆ NA VRATA KUCA

A JOŠ HLADNO JE

OKO NAŠIH SRCA.

 

IZ NEBESKIH VISINA

GLAS SE ZAČUJE;

„UČITELJ  ŽIVOTA,

VAŠ STVORITELJ

SA ISPITIMA POČINJE!“

PRIJE NEGO LI UĐETE

KROZ BIJELA VRATA

ZNATE LI TKO VAM JE PRIJATELJ?

VOLITE LI SVOG BRATA?

 

UĐITE U DVORANU

JEDAN ZA DRUGIM

BEZ GUŽVE I BEZ STRKE.

STANITE SE MALO U STRANU

DOK UČITELJ NE PROĐE,

ISPIT JE PRED VAMA

NEMA DIPLOME BEZ MUKE!

 

MOŽETE SJESTI

I U PRVE KLUPE

DOK VLAK ŽIVOTA

ISPRED VAŠIH OČIJU TUTNJA.

MOŽDA VAS MALO SVE OVO OSVIJESTI

PA VAM SE U SRCE UVUČE SLUTNJA

DA NISTE BAŠ BILI SAVRŠENI

ŠKOLU ŽIVOTA STE PROPALI

A NE ZAVRŠILI.

 

STIŽEMO NA PRVU STANICU,

NA NJOJ SUSJEDA S MALIM DJETETOM-

UPITA VAS MALO MLIJEKA

I KOJI NOVČIĆ,

DA KUPI KRUHA

A VI SE ZADERETE:

„NEMAM NI ZA LIJEKA,

TREBA I DJETETU MOM!“

 

 

 

PROLAZI VLAK ŽIVOTA DALJE,

STANICA SLIJEDEĆA STIŽE-

KAD TAMO KOD KONTEJNERA

STARAC PO NJEMU ČEPRKA.

U SMEĆU NAĐE BAČENE RIŽE,

KRUHA, SLANINE,

ČAK I DVIJE GLAVICE LUKA.

GADLJIVO OKRENEŠ OD NJEGA GLAVU.

TKO JE ON? BIJEDNIK, SIROMAH?

A JA ŽELIM POČAST I SLAVU!

 

NISI TO NI IZREKAO DO KRAJA,

SLIJEDEĆA STANICA VEĆ JE PRED VAMA.

UGLEDA SE SVJETLO,

ULICE BLJEŠTE, NESTALA JE TAMA.

„AH, ETO NAS PRED VRATIMA RAJA“

POMISLILI STE SVI

A KAD TAMO, VELIKA GALAMA.

MLADI VRIŠTE, PLEŠU, DROGIRAJU SE

NAPOLA GOLI I KRATKIH RUKAVA

NJIMA NE SMETAJU NI MAGLE NI ROSE.

 

NE RADE, POSLA NEMAJU.

U ŠKOLU NE IDU VEĆ DUGO VREMENA,

STARCI IH UZDRŽAVAJU

KUPUJU BRENDIRANE KOŠULJE I HLAČE

DŽEPARCA KOLIKO GOD IM TREBA

ZAŠTO DA RADE, DA SE MUČE

KAD S DROGOM LETE SVE DO NEBA?

 

ZAPLAČE PONETKO U OVOJ DVORANI

IZ DALJINE ČUJE SE ČAK I JECAJ,

DUBOKI UZDAH OVA SCENA IZMAMI,

RODITELJI SE PRIBLIŽE U ZAGRLJAJ.

NO VLAK ŽIVOTA IDE DALJE,

ZADNJA STANICA JOŠ SE NE NAZIRE

VEĆ IM JE SVIMA SVEGA DOSTA

A NI BLIZU JOŠ NIJE KRAJ.

 

NA SLJEDEĆOJ STANICI

UGLEDAŠ SVOGA BRATA,

MAŠE TI RUKAMA, U POMOĆ ZOVE,

JAUČE, CVILI, RAZGOVOR TREBA,

SVATKO NA DRUGU STRANU GLAVU OKREĆE.

NA ŽIVCE TI IDE ČOVJEK BIJEDAN,

I TO ŠTO PLAČE, KUKA I JAUČE.

MOLIŠ BOGA DA VLAK ŠTO PRIJE KRENE,

ZAR TAKO MISLIŠ DOĆI DO NEBA?

 

PRED STANICOM PREDZADNJOM

BANKA JE SMJEŠTENA.

REDOVI PUNI,

DUGOVI ŽIVOTA SE PLAĆAJU.

OVDJE JE GUŽVA VELIKA

ALI SE SVI U ZADNJE REDOVE GURAJU.

„OBRAČUN VIČU, OBRAČUN NAPRAVITE

POVEĆAJTE NAM BONUS

NA DOBRA DJELA KAMATE OBRAČUNAJTE“!

 

JEDVA SE OVA GUŽVA RAŠČISTILA,

VLAK ŽIVOTA PONOVNO KRENE

PRED ZADNJOM STANICOM

KOČNICA JE ZACVILILA.

SVI SU POGNULI GLAVE,

NITKO SE PONOSNO NIJE USPRAVIO.

NA LICIMA GRIMASE NIJEME

ČAK JE I UČITELJ ZANIJEMIO.

 

SVJESNI SU SVI ČINJENICE

NEMA DIPLOME ŽIVOTA

DOŠLO JE VRIJEME

DA SE ŠKOLA PONAVLJA

ŽIVJETI OVAKO,

ZATAJITI SEBE

NIŠTA NE NAUČITI

JEDNOSTAVNO JE SRAMOTA!